hrvatski

Koncept upravljanja baštinom unutar teorijskog okvira informacijskih i komunikacijskih znanosti: baštinska pismenost

Polazeći od dosega muzeologije rad ukazuje na nužno potrebno uključivanje drugih disciplina u proučavanje fenomena baštine čime zagovara interdisciplinarnost koja stremi prema potrebi kreiranja osobitih studija baštine. Današnje poimanje baštine proizlazi iz zapadno-europskog svjetonazora u čemu prepoznajemo specifični autorizirani diskurs baštine, odnosno hegemonistički koncept univerzalnosti baštine. Baština jest društveni konstrukt, a upravljanje baštinom složen koncept s mnogostrukim posljedicama. Prošireno shvaćanje upravljanja baštinom sadrži potencijal redefiniranja vrijednosti i značenja, te uloge koju baština ima u suvremenom društvu. Anticipiranje ovih ideja moguće je prepoznati u osobitom obliku muzejske institucije, eko-muzejima. Eko-muzeji demonstriraju alternativni način razumijevanja baštine u pravcu prepoznavanja inherentne joj polivalentnosti, ali i multivokalnosti koji smjera prema pravu svake zajednice na vlastito definiranje baštine. Za ostvarivanje ovog cilja (baštinskoj pismenosti) interpretacija baštine se pokazuje kao ključna. Baštinska se pismenost realizira kao specifična metoda upravljanja baštinom, kao proces opismenjavanja ili senzibiliziranja za dodjeljivanje značenja, odnosno oblikovanje i korištenje baštine na način i sukladno potrebama određene zajednice.Osnovni znanstveni doprinos rada sastoji se u redefiniranju sintagme upravljanje baštinom i njenom smještanju u okvire informacijskih i komunikacijskih znanosti, te uspostavljanja i definiranja ideje baštinske pismenosti.

muzeologija i studiji baštine; autorizirani diskurs baštine; eko-muzej; upravljanje baštinom; interpretacija baštine; baštinska pismenost

nije evidentirano