hrvatski

Primorski Bunjevci: migracije (1919. – 1939.), translokalizam, akulturacija, identitet

Tema disertacije jesu migracijske mobilnosti hrvatske subetničke zajednice Bunjevaca, koji žive na prostoru Hrvatskog primorja u ruralnom zaleđu od Novog Vinodolskog do Karlobaga. Istraživanje je koncipirano interdisciplinrano, a temeljeno je na kulturnoantropološkim spoznajama i terenskom istraživanju. Kao izvori korišteni su i demografski podaci, arhivsko gradivo, tisak, literatura i mrežne stranice. Prikazuju se studije slučaja: transkontinentalna emigrantica, formiranje novoga sela u drugoj regiji, obiteljska migrantska priča. Naglasak je stavljen na godine između dva svjetska rata zato što su u tom razdoblju migracije s navedenog područja bile najmasovnije, tipološki najraznovrsnije (vanjske, unutarnje, privremene, trajne, povratničke) i iz ekonomskih razloga. Migracije su se promatrale kao rezultat međudjelovanja mikrostruktura i makrostruktura. Fokus istraživanja je na saznanjima kako način života utječe na iseljavanje i odabir odredišta, koliko migracije utječu na način života i kulturu, translokalizmi, recepcija i reprezentacija imigrantskog drugog, transformacije identiteta i dr. Prikazuju se remigracije, povratničke migracije i specifične sezonske migracije, tj. selidbe na više nadmorske visine (ljetne stanove). Naglasak istraživanja je na posljedicama migracija, na područje iz kojeg se emigriralo i u koje se imigriralo. Disertacija predstavljala novitet u istraživanjima migracijskih mobilnosti, budući da se komparativno promatraju posljedice nekoliko tipova migracija, s istog područja, u istom razdoblju.

primorski Bunjevci; migracije; akulturacija; identitet; translokalizam; dvadesete i tridesete godine 20. stoljeća; Kanada; Virovitica; ljetni stanovi

nije evidentirano