hrvatski

U prilog holističkom pristupu kurikulumu likovne kulture u ranom odgoju i obrazovanju

Stvaralaštvo je spontani put u kojem na početku ne znamo kuda ćemo dospjeti ; u tom procesu nije primarno stići na zadani cilj jer rezultat uvelike ovisi o spontanosti i neočekivanoj promjeni zadanog pravca. Racionalno razmišljanje, tako zastupljeno u našim obrazovnim programima, tek je dio cjelovitog psihološkog funkcioniranja djeteta. Škola treba omogućiti razvoj svih potencijala djeteta – emocionalnih, intelektualnih i kreativnih. Upravo slobodna i opuštena atmosfera na satovima umjetnosti može služiti kao poticaj za razvoj kreativnosti i prihvaćanje vlastite emocionalnosti, te time biti ključ za razvoj učenika u potpune osobe. Upravo zato važno je poticati djecu da što slobodnije izraze svoj doživljaj, kako bi produkt njihova rada proizišao iz njihove iskrenosti, kreativnosti i originalnosti. Učenicima treba pružiti više vremena unutar kojeg se mogu likovno izraziti, pružiti im mogućnost istraživanja različitih medija i prirodnog okruženja, ohrabrivati ih za različite načine likovnog izražavanja i ukazati na važnost njihova rada. Odgajatelji ili učitelji trebaju istraživati umjetnost s djecom i otkrivati prisutnost umjetnosti u svemu što nas okružuje. Proces upoznavanja umjetnosti, koji se događa u vrtiću i školi trebao bi se sastojati i od pripreme učenika da se kritički odnose prema radu drugih, te da budu u kontaktu sa svjetski značajnim likovnim djelima, preko posjeta galerijama, muzejima. U takvom pogledu na likovno stvaralaštvo ogleda se holistički pristup kurikulumu likovne kulture.

umjetnost, holistički pristup, stvaralaštvo, dijete, osobnost, autentičnost

nije evidentirano