hrvatski

Lisabonski ugovor i europsko građanstvo

U ovom radu autor analizira inovacije Lisabonskog ugovora koje se, posebno, odnose na status europskog građanstva, odnosno europskih građana. U tu svrhu skreće se pozornost na to da mnogi autori koji istražuju značaj i domašaj Lisabonskog ugovora kao konstitucionalnog surogata previđaju značajne inovacije na polju učvršćenja i razvoja koncepcije europskog građanstva. U prvom dijelu autor prikazuje evoluciju koncepcije europskog građanstva od prvih osnivačkih ugovora Europske zajednice za ugljen i čelik i Europske zajednice da bi konstatirao da se tek Ugovorom o Europskoj Uniji i konstituiranjem Europske Unije kao nadnacionalne političke zajednice sui generis koncepcija europskog građanstva počinje realizirati u praksi, prvenstveno kroz policy-mjere i pilot-programe, da bi zatim rasprava o Europskom ustavu potaknula prijelaz na višu razinu afirmacije europskog građanstva. Problem europskog građanstva kao političkog projekta izgradnje europskog demosa nailazi na mnoge teškoće i proturječnosti, a Lisabonski ugovor povezuje realizaciju europskog građanstva sa širenjem demokracije koja leži u osnovi europskog integracijskog procesa od prvotno zacrtanog modela reprezentativne demokracije do modela participativne i neposredne (izravne) demokracije. Stoga je “Europska građanska inicijativa” značajna inovacija koja daje novi impuls realizaciji koncepcije europskog građanstva, ali je upitno koliko se ta politička ideja može afirmirati ako se u jednom dijelu država članica EU-a građani još uvijek tretiraju kao državljani, tj. ako ne sudjeluju u javnim poslovima svoje nacionalne države na onoj razini na kojoj bi trebali sudjelovati i na samom vrhu piramide sustava višerazinskog upravljanja kao što je to EU.

građanstvo; građani; europsko građanstvo; državljanstvo; Lisabonski ugovor; inovacije; reprezentativna demokracija; participacija građana

nije evidentirano