hrvatski

Stomatološki zahvati kod pacijenata s bubrežnim bolestima

Bubrežne bolesti dijele se na akutno zatajivanje bubrega i kronično zatajivanje bubrega. Najčešći uzroci akutnoga zatajivanja bubrega su lijekovi, kirurški zahvati, komplikacije vezane uz trudnoću te trauma. Početna bubrežna funkcija u bolesnika s akutnim oblikom bolesti uglavnom je normalna. Ako je pravilno liječena, akutna je bolest obično reverzibilna. Osobe oboljele od akutnoga zatajivanja bubrega nisu pogodne za rutinsko stomatološko liječenje. Kod tih bolesnika rutinsko stomatološko liječenje valja odgoditi do potpunoga oporavka bubrežne funkcije. Uzrokom kroničnoga zatajivanja bubrega mogu biti mnoge bolesti koje uništavaju nefronsku masu bubrega. Ako se napredovanje bilo koje od ovih bolesti ne zaustavi, konačni je ishod uništenje nefrona. Dva glavna krvna poremećaja koja najčešće pogađaju bolesnike s zatajivanjem bubrega jesu povećana sklonost krvarenju i anemija. Ukoliko se očekuje krvarenje, razina hematokrita može se povisiti korištenjem eritropoetina. Ako postoji orofacijalna infekcija nužno je agresivno liječenje uz odgovarajuće antibiotike. Nefrotoksičnim lijekovima i onima koji se izlučuju bubrezima treba smanjiti doze, a vrijeme davanja produžiti. Lijekove koji djeluju na središnji živčani sustav treba izbjegavati. Opća anestezija se ne preporuča. Peritonejska dijaliza ne predstavlja nikakve dodatne probleme u dentalnom zbrinjavanju. Međutim, to ne vrijedi za pacijente na hemodijalizi. U bolesnika na hemodijalizi postoji velika opasnost od nastanka infektivnog endokarditisa. Profilaktički antibiotici trebali bi se pružati pacijentima koji primaju hemodijalizu, a koji imaju neke od poznatih rizičnih čimbenika. Optimalni trenutak za pružanje dentalne skrbi obično je jedan dan nakon hemodijalize. Pacijentima kojima je potrebna transplantacija bubrega preporučuje se obaviti detaljan oralni pregled uz procjenu stanja te planiranje i provedbu terapije prije transplantacije.

stomatološki zahvat ; bubrežne bolesti

nije evidentirano