hrvatski

Utjecaj dužine liječenja statinima na metabolizam kostiju kod pacijenata s dislipidemijom

Statini, lijekovi za snižavanje kolesterola, inhibirajući farnesil difosfatni korak mevalonskog puta smanjuju koštanu razgradnju te se temeljem toga vjeruje da pogodno utječu na koštani status. Cilj nam je ispitati odnos lipidnog statusa i duljine trajanja terapije statinima na metabolizam kosti dislipidemičnog pacijenta. Stotinu i šezdeset ispitanika podijeljeno je u pet skupina prema duljini trajanja terapije statinima: (kontrola 0 godina) ; (0, 1-1, 5 godina) ; (2-5 godina) ; (6-10 godina) ; (11-30 godina). ELISA-om na serumima osoba koje nisu jele, utvrđeni su biljezi koštane izgradnje: osteoprotegerin (pmol/l) i osteokalcin (ng/ml) te biljezi koštane razgradnje: s RANKL (pmol/l) i CrossLaps (ng/ml). Za svaki od koštanih markera i za denzitometrijske parametre izračunate su mjere varijanci te razlika varijanci među varijablama. Među pojedinim skupinama specifične su razlike izračunate post hoc analizom po Scheffeu. Duljinom trajanja terapije statinima, razina koštanih biljega se značajno mijenja (F(16, 268)=2.49 ; P<0.01). Trend rasta biljega stvaranja kosti i smanjenja biljega razgradnje kosti prati duljinu trajanja terapije statinima. Mineralna gustoća kosti (BMD g/cm2) ne mijenja se statistički značajno uslijed terapije statinima (F(16, 260)=0.98 ; P=0.47). Jasno je, međutim, kako statini utječu na metabolizam kostiju djelujući na razinu markera koštane pregradnje.

kosti ; dislipidemija ; statini

nije evidentirano