hrvatski

Mlinice na Vrbi – nekad značajni gospodarski objekti

Autori su koristeći katastarsku dokumentaciju, topografske karte kao i rezultate osobnih zapažanja, putujući Vrbom nizvodno i uzvodno dao kraći potamološki prikaz tog kratkog toka, malih nagiba i naglašenog fluvijalnog režima (ljeti praktički presušuje), kojeg se u literaturi češće naziva bujicom, potokom, ili torenetom nego rijekom, ali koji je i pored toga u proteklim vremenima pokretao dvadesetak mlinica, sličnih po veličini i izgledu, ali različitih po kvaliteti samljevenog brašna. Bez obzira na oskudne pisane podatke može se pretpostaviti da su mlinice na Vrbi djelovale još u doba hrvatskih narodnih vladara, kao i u naknadnim stoljećima osmanlijske, mletačke, francuske te prve i druge austrijske uprave nad ovim prostorima. U posljednjih su stotinjak godina mlinice na Vrbi bile u vlasništvu moćnijih obitelji iz: Postinja, Radunića, Ramljana, Bračevića, Kljaka i Čavoglava, tj. Kerumi, Bakovići, Odaci, Kurobase, Žmire, Tešije, Zorine, Šuljci, Matići, Prkići, Borozani i dr., a u njima su uz stanovnike spomenutih naselja mljeli i stanovnici podmosećkih sela, Nisko, Kladnjice, Čvrljevo, Vinovo i dr. Mlinice na Vrbi kao i u ostalim dijelovima Dalmatinske zagore naglo su gubile na značenju nakon Drugoga svjetskog rata. Njih su postupno zamjenjivali mlinovi na motorni pogon, a na prestanak njihova djelovanja velik je utjecaj imalo i postupno zamiranje poljoprivredne proizvodnje u zagorskim selima općenito, koje je bilo povezano s ubrzanim iseljavanjem stanovništva iz tih sela, u drugoj polovici prošlog stoljeća, kao i razvoj trgovine tako da se u zadružnim prodavaonicama mogla kupiti dovoljna količina, prividno kvalitetnijeg brašna.

jaža; mlinice; pomlioci; pravo na red; ujam; Vrba

nije evidentirano