hrvatski

Ekspresionizam u Hrvatskoj: strategije moderniteta

Ekspresionizam se u Hrvatskoj javlja relativno rano i to podjednako u književnosti, likovnim umjetnostima, kazalištu. Nekoliko časopisa koji izlaze, okvirno, između 1916. i 1921. pokazuju kako je recepcija ekspresionizma bila dobra, a niz važnih (njemačkih) časopisa koji su promovirali ovaj stil, bili su u opticaju u Hrvatskoj od početka Prvoga svjetskog rata. Vrlo brzo javljaju se u domaćim časopisima napisi koji se kritički odnose prema brojnim zagovaračima ekspresionizma. Pojavom izložbi Hrvatskog proljetnog salona (1916) sve se jasnije uočavaju naznake ekspresionizma u likovnim umjetnostima, a puni procvat bit će nakon Prvoga svjetskog rata i trajat će nekoliko narednih godina. Utjecaji u Hrvatsku dolaze posredno: s jedne strane preko časopisa („Der Sturm“), a s druge preko Münchena, Beča i osobito Praga. U kinematografima se prikazuju njemački filmovi koji utječu na domaće kazalište, pa i slikarstvo. Štoviše, može se slobodno reći kako neposrednog uvida u umjetnost glavnih protagonista ekspresionizma, to će reći slikara grupe „Die Brücke“, nije bilo. Hrvatski slikari od izvora preuzimaju sekundarne elemente, i to često vrlo slobodno, što je i razumljivo, budući se ekespresionistički znakovi usvajaju s brojnih izvora. Nastaje neka vrst hibridnoga ekspresionizma koja je karakteristična ne samo za hrvatsku umjetnost, nego i onu koja potječe iz drugih rubnih područja: od češke i mađarske, do srpske, slovenske i talijanske. Za ekspresionizam u Hrvatskoj važna je bila 1921. godina kada nastaje niz reprezentativnih djela, ali i tekstova posvećenih ekspresionizmu. Također, iste te godine javljaju se sve brojniji kritički napisi te dolazi do postupnog gašenja dominantnih znakova stila. Jedna od osobina ekspresionizma u Hrvatskoj je i po prvi puta precizno formulirana svijest o modernitetu. Želja za drugačijim, za novim koje dolazi od drugoga radikalizirat će se osobito u praksi zenitizma, pokreta koji izrasta iz ekspresionizma. U ekspresionizmu se stoga može prepoznati početak artikuliranja strategije kojom se osvaja polje modernoga, drugačijega, to će reći anti-lokalnoga, ne-nacionalnoga, avangardnoga.

ekspresionizam, modernitet, avangarda

nije evidentirano