hrvatski

Uklanjanje željeza i mangana iz podzemnih voda katalitičkim postupkom

Podzemne vode često sadrže povećane koncentracije željeza i mangana, te ih je potrebno uklanjati. Ta dva elementa se u podzemnim vodama uglavnom nalaze u svojoj reduciranoj formi, kao Fe2+ i Mn2+ ioni [1]. Prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, maksimalno dopuštena koncentracija željeza u vodi za piće je 0, 2 mg L-1 Fe, a mangana 0, 05 mg L-1[2]. Povećane koncentracije tih elemenata u vodi su nepoželjne. Uzrokuju obojenje vode i organoleptičke smetnje, a ostavljaju i smeđe tragove po odjeći i sanitarnim instalacijama. [3]. U ovom radu istraživani su temeljni procesi jednostupanjskog i višestupanjskog uklanjanja željeza i mangana iz vode procesima oksidacije i filtracije. Kao oksidacijsko sredstvo korišten je kalijev permanganat, a istraživanja su provedena laboratorijskim pokusima na filtarskim ispunama, kako od kvarcnog pijeska, tako i na komercijalno dostupnim katalitičkim ispunama kao što su Greensand, Pyrolox te Birm. Vrijednost pH = 7, 5 vode i brzina filtracije, v = 10 m h-1, bili su konstantni tijekom pokusa. Pokusima je određivana optimalna količina kalijevog permanganata za oksidaciju Fe2+ i Mn2+ iona i kapacitet njihove adsorpcije na pojedine filtarske ispune. Utvrđeno je da su stehiometrijske količine kalijeva permanganata optimalne, jer se tada najmanje zasićuje filtarska ispuna, čiji se adsorpcijski kapaciteti smanjuju u nizu: Pyrolox, Brim, Greensand, kvarcni pijesak. Dokazano je, nadalje, da permanganat ion, osim reakcije s Mn2+ ionima, ne podliježe raspadu ili drugim kemijskim reakcijama na istraživanim katalitičkim filtarskim materijalima.

mangan; željezo; podzemna voda; filtracija; adsorpcija

nije evidentirano