hrvatski

Monokultura kao stresno svojstvo u oplemenjivanju kukuruza

Istraživanje negativnog utjecaja monokulturnog uzgoja stara su koliko i agronomska znanost uopće. Na najstarijem pokusnom polju u Americi (the Morrow Plots, University of Illinois) uzgaja se kukuruz u monokulturi još od 1876. godine. Tako je u razdoblju 1904-1973 pad sadržaja organske tvari u tlu pod monokulturom kukuruza bez gnojidbe iznosio 37%, a s gnojidbom 13%. Rezultati za prinos zrna nisu konzistentni zbog uvođenja mineralnih gnojiva i hibrida kukuruza u sustav prozvodnje. Naše istraživanje provedeno je u Osijeku, 1998. godine na eutričnom smeđem tlu u pokusima s 24 hibrida u 3 okoline definirane kao plodored, monokultura 10 godina i monokultura 50 godina. Sve tri mikrolokacije su bile pod istim režimom agrotehnike, pa se razlike u sadržaju lako pristupačnog dušika od 1.90 do 2.34 mg N/100 g tla (EUF metoda) mogu protumačiti utjecajem monokulture. Eksperimentalni hibridi su odabrani na temelju prethodnog testiranja na 6 lokaliteta, a standardi na temelju zastupljenosti u proizvodnji istočne Hrvatske. Rezultati pokazuju pad prosječnih prinosa s 14.36 t/ha ostvarenih u pokusu u plodoredu na 10.26 t/ha u pokusu na monokulturi 50 godina. Razlike između okolina i genotipova bile su značajne na razini vjerojatnosti p<0.01, a interakcija genotip×okolina na razini p<0.05. Veći pad prinosa procijenjen je u prvih 10 godina monokulture (koeficijent regresije by=0.77), dok je u razdoblju 10-50 godina taj pad značajno manji (11.19 t/ha - 10.26 t/ha ili by=0.47). Od priznatih hibrida najveći prosječni prinos (13.63 t/ha) sa slabom tendencijom opadanja (regresijski koeficijent u analizi stabilnosti = 0.97), ostvaren je s genotipom OSSK 602, a od eksperimentalnih hibrida s kombinacijom B73OS×Os6-2 (13.71 t/ha, regresijski koeficijent u analizi stabilnosti =0.90). Istraživanje monokulture kukuruza se nastavlja i dalje.

kukuruz; monokultura; stres; oplemenjivanje; okolina; genotip

nije evidentirano