hrvatski

Uloga obitelji u kontinuiranom liječenju bolesnika sa shizofrenijom – prikaz slučaja

Bolesnica u dobi od 38 godina, liječi se pod dijagnozom shizofrenije od svoje 25. godine. Dugi niz godina u terapiji je uzimala flufenazin u dnevnoj dozi od 5 mg i dobro je funkcionirala radno i šire socijalno te se redovito javljala na kontrole. Nakon proživljene prometne nezgode u kojoj nije teže stradala bolesnica se počinje osamljivati, te je postupno prekinula propisanu terapiju i odbijala izaći iz stana. Dvije godine majka joj je ostavljala hranu ispred vrata, jer bolesnica nije željela kontakt s ukućanima. Zapustila je osobnu higijenu tako da se u dvije godine okupala samo deset puta, a češljala se nije uopće. Pri dolasku u Bolnicu žalila se na bol u lijevoj potkoljenici na kojoj je bilo vidljiva rana promjera 5 cm, zapuštena. Prvih dana liječenja bolesnica se osamljivala i bila izrazito negativistična, hranu je uzimala prstima ne koristeći pribor za jelo. Također, bila je vidno potištena, tjeskobna. Postupno, uz terapiju olanzapinom u dnevnoj dozi od 20 mg, uz lorazepam u dnevnoj dozi od 5 mg i duloksetin u dnevnoj dozi od 60 mg, psihičko stanje se poboljšalo te se bolesnica uključila u socioterapijske aktivnosti. Provedeno je kirurško liječenje uz dobar oporavak somatskog stanja. Sada je u redovitom ambulantnom psihijatrijskom tretmanu i u terapiji uzima 5 mg olanzapina uz duloksetin u podnevnoj dozi od 60 mg.

liječenje; shizofrenija; obitelj

nije evidentirano