hrvatski

Placebo i nocebo u liječenju depresivnih poremećaja

Bolesnici oboljeli od depresije zahtijevaju multidisciplinaran pristup u liječenju. Važno je rano prepoznavanje i učinkovito, vremenski dovoljno dugo liječenje kako bi se izbjegle posljedice i kronični tijek bolesti. Osnovu u liječenju depresivnih poremećaja predstavljaju antidepresivi ; ovisno o stupnju poremećaja koriste se i drugi psihofarmaci: stabilizatori raspoloženja, anksiolitici i antipsihotici. Zahvaljujući novim antidepresivima, u svijetu drastično opada i stopa suicidalnosti. Placebo učinak, moguć je kod blažih oblika depresije. Placebo dolazi od lat. riječi placere (ugađati, sviđati se). Placebo doslovce znači "ugodit ću". Obrnuto, nocebo znači "naškodit ću". Tijekom 18. stoljeća izraz placebo počeo se koristiti u medicini za označavanje pripravaka bez terapijske vrijednosti koji su se davali pacijentima. Izraz je doživio preobrazbu 1920-ih i do kraja se modificirao 1955. godine kada je konačno dobio važan udio u terapijskom učinku općenito. Henry K. Beecher je 1955. u radu «Moćni placebo» pripisao 30 posto ukupne koristi od terapije placebo-učinku. Prema rezultatima istraživanja placebo učinak je prisutan u 30 do 40 posto pacijenata liječenih zbog depresivne simptomatike.

placebo; nocebo; depresivni poremećaj

nije evidentirano