hrvatski

KAKVOĆA PODZEMNE VODE U SLIVU CRPILIŠTA VELIKA GORICA

U radu je ocijenjena kakvoća podzemne vode zagrebačkoga vodonosnika u slivu crpilišta Velika Gorica u odnosu na maksimalne dozvoljene koncentracije (MDK) definirane Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 47/08) u razdoblju od 1992. do 2010. godine. Temeljem provedene analize podataka izdvojeno je devet (9) parametara koji su stalno ili povremeno prisutni u povišenim koncentracijama. Ti parametri su: teški metali (željezo, mangan i olovo), mineralna ulja, nitrati, atrazin, povećani utrošak KMnO4, bakterije na 37ºC i ukupne koliformne bakterije. Teški metali, željezo i mangan, prisutni su u svim piezometrima, s time da su u piezometrima neposredno nizvodno od odlagališta otpada Jakuševac koncentracije ekstremne. Povišeni sadržaj olova prisutan je u svim piezometrima, no posljednjih godina bilježi se negativan trend što se može objasniti zabranom korištenja olovnog benzina 1. 1. 2006. godine. Mineralna ulja su ispod MDK osim povremeno nizvodno od Jakuševca. Atrazin je posljedica poljoprivredne djelatnosti i jako je toksičan, a na piezometru VG-4 su zabilježene vrijednosti koje premašuju MDK. Nitrati su također posljedica poljoprivredne djelatnosti a najviše vrijednosti zabilježene su na piezometrima JM-30 i JM-32. Bakterije na 37ºC su povišene na svim piezometrima, pogotovo na piezometru VG-3, a fekalne koliformne bakterije kojih ne bi smjelo biti u vodi ima na piezometrima VG-3 i LG2/2, zapadno od zdenca. Uzrok su im propusna kanalizacijska mreža te propusne septičke jame koje se nalaze na području bez javne odvodnje. Na degradaciju podzemne vode još utječu i divlja odlagališta otpada, ilegalne šljunčare, industrijska postrojenja, obrtničke radionice, soljenje cesta u zimskim mjesecima.

kakvoća podzemne vode; vodonosni sloj; vodocrpilište

nije evidentirano