hrvatski

Normiranje naziva i općih riječi

U radu se obrađuje problem pristupa normiranju te se utvrđuju normizacijski stupnjevi prema kojima nazivi i opće riječi imaju mogućnost dosegnuti normativni status. Utvrđuju se pristupi normiranju, a to su: jezična nužnost, jezično čistunstvo i jezični purizam. Jezična nužnost proizlazi iz potrebe za imenovanjem novínā koje najčešće nastaju razvitkom tehnoloških inovacija, a spontano prodiru u jezik ponajviše posredstvom medija. Jedini bitni čimbenik u pristupu jezične nužnosti jest normiranje izraza koji se pridružuje sadržaju. Kriterij normiranja izraza isključivo je unutarjezični, odnosno bitna područja su: fonologija, morfologija, tvorba riječi i sintaksa. Utvrđuje se i razlika između često poistovjećivanih naziva jezično čistunstvo i jezični purizam. Jezično čistunstvo uvodi dodatni – idejni kriterij, a to je podrijetlo naziva ili opće riječi. Jezični purizam idejni kriterij zamjenjuje ideološkim kriterijem, odnosno uključuje i izvanjezični kontekst. Zaključuje se da postoje dvije vrste jezičnoga purizma: tipični i atipični purizam. Nazivi i opće riječi mogu prolaziti kroz iste normizacijske stupnjeve u procesu stjecanja normativnoga statusa, no redoslijed normizacijskih stupnjeva nije jednak, on ovisi o naravi pojedine skupine. Suradnja jezikoslovaca i stručnjaka struke čiji se naziv normira preduvjet je usustavljenoga nazivlja koje je u skladu s terminološkim načelima.

normiranje jezika; standardizacijski stupnjevi; jezična nužnost; jezično čistunstvo; jezični purizam; tipični jezični purizam; atipični jezični purizam

nije evidentirano