hrvatski

Sjećanje i pripovijedanje - interkulturna konstelacija opusa Meše Selimovića

Polazeći od analize kritičke recepcije romanesknog opusa Meše Selimovića (1910.-1982.) u ovoj se disertaciji interpretativni interes pozicionira između dvaju modela diskurzivacije - pripovjednog i doživljajnog iskustva. Pripovijedanje i sjećanje se time izdvajaju kao osnovni mehanizmi konstitucije književnoga teksta, budući da se njihovom izmjenjivom dinamikom tekstovi romana pokazuju u slici različitih, nerijetko i osporavajućih oblikovanja pripovjednih strategija. Pripovjedni je subjekt, baš kao i autorski, trajno obilježen konstelacijom dvojnog suodnosa pri čemu autorska interkulturna, dvopripadna pozicija korespondira s onom pripovjednom u kojoj se mehanizmi pripovijedanja, zapisivanja ne mogu odijeliti od onih sjećanja i svjedočenja. Međutim, psihoanalitički gledano, pokušaji dokidanja traume sjećanja omogućujući pripovijedanje, rezultiraju i neuspjehom dolaska na mjesto traume, pri čemu pripovijedanje zadobiva kružnu, ponavljajuću strukturu, dok se pripovjedni identitet prelama između autobiografsko-etičkog i pripovjedno- estetskog pola. Osnovna bi zadaća istraživanja, dakle, bila analizirati i opisati traumatična "mjesta sjećanja" u sprezi s narativnim i metanarativnim problemima, odnosno Selimovićev pripovjedni opus reinterpretirati u svjetlu teze o međuzavisnosti pripovijedanja i sjećanja, traume i njene "terapije" pripovijedanjem.

sjećanje; pripovijedanje; Meša Selimović; interkulturna južnoslavenska književnost; književna analiza; trauma; svjedočenje; psihoanaliza

nije evidentirano