hrvatski

Odjeci najstarije hrvatske pjesmarice u Marulićevim stihovima

Ovaj je prilog nastavak autoričinih istraživanja Marulićeve povezanosti s hrvatskom srednjovjekovnom književnom baštinom. Ovoga puta autorica se bavi uočavanjem odjeka anonimnoga hrvatskoga srednjovjekovnoga pjesništva, kojemu su prvi poznati zapisi u glagoljičkoj Pariškoj pjesmarici iz 1380. godine, u Marulićevim hrvatskim stihovima. Između Pariške pjesmarice i Marulićevih stihova vremenski je razmak od bar jednoga stoljeća. U to je vrijeme anonimno srednjovjekovno pjesništvo, uglavnom vjerske tematike, živjelo punim životom, prateći puk u njegovim duhovnim manifestacijama kroz čitavu godinu, te bivalo zapisivano u mnogim i glagoljičkim i latiničkim zbornicima, i to u bogatijem i raznovrsnijem izboru nego što ga pruža Pariška pjesmarica, ali autorica se zaustavlja na pronalaženju tragova upravo tih najstarijih zapisa u Marulićevim stihovima. Ukazuje na zajedničke/opće srednjovjekovne teme i motive te na naslijeđene jezične, stilske i stihotvorne postupke i rekvizite što su služili njihovu pjesničkom iskazu.

Marko Marulić; Pariška pjesmarica; hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo; naslijeđena jezična i stihotvorna sredstva: glagolske sveze; stalne sintagme; stalne sintaktičke veze; veze dvaju pojmova (amplifikacijske i antitezne); usporedbe; identični gramatički oblici; rime

nije evidentirano