hrvatski

Eksperimentalna arheologija. Replika crikveničke rimske keramičarske peći: neka zaboravljena znanja

Projekt izrade replike rimske crikveničke keramičarske peći potaknut je potrebom istraživanja zaboravljenih znanja o graditeljskom umijeću i tehnologiji njenog rada. Naime, i nakon gotovo pola stoljeća istraživanja ove teme i doajenskih radova Ninine Cuomo di Caprio i Vivien Swan, znanost ne raspolaže dostatnim arheološkim dokazima o cjelovitom izgledu rimskih peći. Očuvanost rimskih peći, neovisno od prostornog ili vremenskog određenja, doseže do razine razdjelnog prostora između ložišnog prostora i prostora za pečenje, odnoso do rešetke. Gradbeni dijelovi iznad tlocrtne razine razdjelnog dijela peći odn. pokrovni dijelovi komore za pečenje nisu očuvani. Ova činjenica znatno ograničava naša znanja o procesu rada rimskih peći. Tako ostaju dvojbena pitanja oko tehnike pečenja keramike, vremenu zagrijavanja i hlađenja predmeta i peći, količini ogrjevne sirovine, protočnosti toplog zraka i režimu ispušnog sustava. U pokušajima da iznađemo neke odgovore, prilikom gradnje replike crikveničke peći i njenog rada, koristili smo se keramičarskom tradicijskom baštinom, pečarskim iskustvima, izračunima suradnika inžinjera kao i eksperimentalnim iskustvima kolega arheologa i keramičara. Replika zapadne crikveničke rimske peći (Cuomo di Caprio IIb) iz 1. st. je izgrađena u proljeće 2011. godine (eksperimentalni projekt Muzeja Grada Crikvenice uz suradnju Instituta za arheologiju). Njena je struktura do rešetke izrađena prema izvornom tlocrtnom nalazu, u umanjenom mjerilu 1:2. Oblik završnog dijela komore za pečenje, otvor za punjenje (i pražnjenje) te dimni otvori su pretpostavljenog oblika za koji smo se odlučili s obzirom na usporedbene primjere, znanja i stečena iskustva. Graditeljski je materijal za peć izrađivan prema rimskim standardima: u kalupima su oblikovane opeke od smjese pročišćene gline kojoj su dodani pljeva, kvarcni pijesak i voda. Za vezivo i premaz peći korištena je ista smjesa gline i dodataka ali u izmijenjenom omjeru. Nakon sušenja peći, provedeno je nekoliko pečenja (s keramičkim predmetima izrađenim od raznih vrsta gline, pa tako i s crikveničkom glinom s lokaliteta) kako bi se dobio statistički uzorak rezultata. U zadanom režimu optimalnih parametara pečenja keramike izvršena su mjerenja mase i temperature. Uspoređujući izračunate i eksperimentalne rezultate mjerenja količine i mase keramike, potrošenu količinu drveta i postignutu temperaturu u komori u zavisnosti o vremenu, potvrđuje se pretpostavka o iznimnoj funkcionalnosti, ekonomičnosti i toplinskoj snazi peći obzirom na mjerene čimbenike. Prva iskustva u eksperimentalnom radu replike crikveničke peći osim ovih pozitivnih saznanja, ukazala su i na neka manje uspješna. Uključivanjem eksperimentalnih projekata unutar naše arheološke znanosti, otvaraju se nove razine povezivanja i objašnjavanja nalaza sa znanjem i tehnologijom koja ih je stvorila.

Crikvenica; eksperimentalna arheologija; replika rimske keramičarske peći

nije evidentirano

engleski

Experimental Archaeology: Replica of the Roman ceramics kiln from Crikvenica: some of the forgotten crafts

Projekt izrade replike rimske crikveničke keramičarske peći potaknut je potrebom istraživanja zaboravljenih znanja o graditeljskom umijeću i tehnologiji njenog rada. Naime, i nakon gotovo pola stoljeća istraživanja ove teme i doajenskih radova Ninine Cuomo di Caprio i Vivien Swan, znanost ne raspolaže dostatnim arheološkim dokazima o cjelovitom izgledu rimskih peći. Očuvanost rimskih peći, neovisno od prostornog ili vremenskog određenja, doseže do razine razdjelnog prostora između ložišnog prostora i prostora za pečenje, odnoso do rešetke. Gradbeni dijelovi iznad tlocrtne razine razdjelnog dijela peći odn. pokrovni dijelovi komore za pečenje nisu očuvani. Ova činjenica znatno ograničava naša znanja o procesu rada rimskih peći. Tako ostaju dvojbena pitanja oko tehnike pečenja keramike, vremenu zagrijavanja i hlađenja predmeta i peći, količini ogrjevne sirovine, protočnosti toplog zraka i režimu ispušnog sustava. U pokušajima da iznađemo neke odgovore, prilikom gradnje replike crikveničke peći i njenog rada, koristili smo se keramičarskom tradicijskom baštinom, pečarskim iskustvima, izračunima suradnika inžinjera kao i eksperimentalnim iskustvima kolega arheologa i keramičara. Replika zapadne crikveničke rimske peći (Cuomo di Caprio IIb) iz 1. st. je izgrađena u proljeće 2011. godine (eksperimentalni projekt Muzeja Grada Crikvenice uz suradnju Instituta za arheologiju). Njena je struktura do rešetke izrađena prema izvornom tlocrtnom nalazu, u umanjenom mjerilu 1:2. Oblik završnog dijela komore za pečenje, otvor za punjenje (i pražnjenje) te dimni otvori su pretpostavljenog oblika za koji smo se odlučili s obzirom na usporedbene primjere, znanja i stečena iskustva. Graditeljski je materijal za peć izrađivan prema rimskim standardima: u kalupima su oblikovane opeke od smjese pročišćene gline kojoj su dodani pljeva, kvarcni pijesak i voda. Za vezivo i premaz peći korištena je ista smjesa gline i dodataka ali u izmijenjenom omjeru. Nakon sušenja peći, provedeno je nekoliko pečenja (s keramičkim predmetima izrađenim od raznih vrsta gline, pa tako i s crikveničkom glinom s lokaliteta) kako bi se dobio statistički uzorak rezultata. U zadanom režimu optimalnih parametara pečenja keramike izvršena su mjerenja mase i temperature. Uspoređujući izračunate i eksperimentalne rezultate mjerenja količine i mase keramike, potrošenu količinu drveta i postignutu temperaturu u komori u zavisnosti o vremenu, potvrđuje se pretpostavka o iznimnoj funkcionalnosti, ekonomičnosti i toplinskoj snazi peći obzirom na mjerene čimbenike. Prva iskustva u eksperimentalnom radu replike crikveničke peći osim ovih pozitivnih saznanja, ukazala su i na neka manje uspješna. Uključivanjem eksperimentalnih projekata unutar naše arheološke znanosti, otvaraju se nove razine povezivanja i objašnjavanja nalaza sa znanjem i tehnologijom koja ih je stvorila.

Crikvenica; Experimental Archaeology; Replica of the Roman ceramics kiln

nije evidentirano