hrvatski

Pojavnost tumora s pojačanom ekspresijom HER2/neu u različitim organima kao pokazatelj epigenetske patogeneze

Naše razumijevanje nastanka solidnih tumora desetljećima se temeljilo na modelu akumulacije mutacija u somatskim stanicama izloženim kancerogenim čimbenicama koje kompletiranjem niza oštećenja staničnog genoma pretvaraju somatsku stanicu u početnu stanicu raka. Model je djelomice izmjenjen kada je spoznato da barem u nekih od čestih solidnih tumora mutacije zahvaćaju stanice sa značajkama matičnih stanica tog tkiva ili njima sličnih stanica. Druga je nadopuna pojava sve više dokaza da u šarolikom staničnom sustavu solidnih tumora postoje “tumorske matične stanice” o kojima ovisi i progresija primarnog tumora i metastaziranje, dok su ostale tumorske i stanice tumorske strome moguće samo nebitni suputnici u tom procesu. Iako je već dugopoznato da je u većine normalnih somatskih stanica genom u cjelini očuvan, dok je ekspresija pojedinih gena modulirana epigenetskim mehanizmima (najčešće metilacija DNA), kao i da to predstavlja osnovni mehanizam diferencijacije tkiva višestaničnih organizama, tešk je bilo uvjerljivo potvrditi ulogu epigenetike u nastanku solidnih tumora. Važan dokaz je epigenetska modulacija BRCA1 gena u sporadičnom raku dojke, u usporedbi s nasljednom mutacijom istog gena u obiteljskom raku dojke. U potrazi za drugim primjerom epigenetske patogeneze solidnih tumora mogli bi poslužiti tumori s dokazano pojačanom ekspresijom HER2. Zasad s radi o dijelu bolesnika s rakom dojke i raka želuca. Najvažniji ligand za EGFR (HER1) je epidermalni faktor rasta (EGF), kojeg normalno najviše ima u slini, mlijeku (posebice kolostrumu) i urinu (prije nazivan urogastron zbog učinka na želučanu sluznicu). Ukoliko uzmemo u obzir te sekrete i organe do kojih oni normalno dopiru, EGF u slini vjerojatno pomaže cijeljenju želuca i kože, u urinu cijeljenju tubula bubrega i sluznice mokraćnog sustava, u dojci integritetu vodova. Sve tri navedene funkcije su bitne za preživljenje jedinke ili njenog potomstva i kad je prije 75 milijuna godina nastao defektni receptor bez liganda, HER2, bitno je povećao osjetljivost reparacijskih procesa na minimalno izlaganje EGF koji dolazi iz lumena vodova. Tri su moguće ekstrapolacije: opetovane reparacije tkiva epigenetskim mehanizmima mogu povećati ekspresiju HER2 do razine da ligand EGF postane suvišan i stanica se sama potiče na diobu, tumori s jakom ekspresijom HER2 bi mogli biti etiopatogenetski poseban entitet (u suglasju s učinkom HER2 ciljanih lijekova), nalaz povećane ekspresije HER2 se može očekivati i u dijelu tumora mokraćnih puteva i bubrega.

pojavnost tumora; HER2/neu; epigenetska patogeneza

nije evidentirano