hrvatski

Upotreba i prepoznavanje antonomazija - usporedba mlađih i starijih govornika

U antičkoj se retorici i poetici terminom antonomazije označavala zamjena vlastitoga imena apelativom, epitetom ili perifrazom. Od XVII. stoljeća, pod utjecajem nizozemskoga retoričara Gerardusa Vossiusa, antonomazija se shvaća i kao zamjena apelativa ili skupa određenih osobina vlastitim imenom. Ova novija podvrsta naziva se stoga i vosijanskom antonomazijom, za razliku od tzv. prave ili antičke. Antonomazije se grade na imenima mitoloških, povijesnih, biblijskih i književnih osoba ili mjesta (vlastitih imena općenito). U novije je vrijeme veliko izvorište i popularna kultura (film, televizija, šport, glazba). Vosijanske antonomazije nerijetko postaju frazemima, a njihova dugotrajna upotreba može stvoriti leksikalizirane antonomazije (eponime). Ovo je istraživanje željelo utvrditi sličnosti i razlike u upotrebi obaju tipova antonomazija kod govornika starije i mlađe dobi. Ispitivanje je provedeno s pomoću upitnika koji se sastojao od tri testa. Potvrđena je pretpostavka o generacijskim razlikama u upotrebi i prepoznavanju suvremenih, ali i sličnostima kod biblijskih imena, te je utvrđena veza između stupnja školovanja i prepoznavanja povijesno-mitoloških antonomazija.

retorika; trop; antonomazija; frazem; eponim

nije evidentirano