hrvatski

Glacijalna sedimentna tijela u Bukovačkoj dragi, SZ Biokovo

Tijekom terenskih istraživanja 2011.godine za potrebe izradbe geološkoga vodiča Parka prirode Biokovo, na predjelu Bukovačka draga, u sjeverozapadnome dijelu Biokova, uokolo planinarskoga doma Bukovac, detaljno su terenski istraženi sedimenti za koje se već neko vrijeme pretpostavljalo da predstavljaju glacijalna sedimenta tijela koja se zovu drumlini. Takva su tijela po prvi puta u Hrvatskoj opisana na Sjevernom Velebitu (VELIĆ et al., 2011). Determinirana su tri drumlina do najviše dva metra debljine. Sjeverni je dug 61 m, širok 27 m. Orijentiran je po pravcu 330/150. Srednji je dug 71 m, širok 26 m i jednake je orijentacije kao prethodni. Južni drumlim je manji ; dug je svega 12 m, a širina mu je 10 m, također je jednake orijentacije. Glacijalni sediment u drumlinima predstavljen je tilom koji je izgrađen od oštrobridoga do poluzaobljenoga usitnjenoga kršja i ulomaka srednjojurskih i gornjokrednih vapnenačkih stijena od kojih je izgrađena Bukovačka draga. Iz svakoga drumlina izdvojeno je nekoliko desetaka odlomaka stijena kojima je određena stratigrafska pripadnost i tip stijene. Prevladavaju različiti tipovi vapnenaca i breče srednjojurske (iznad 75%) i gornjokredne (do 25%) starosti. Udjel gornjokrednih fragmenata raste od sjevera prema jugu: od 6% u sjevernom drumlinu , preko 19% u srednjem pa do 25% u južnom. Dakako da je obratni trend glede udjela srednjojurskih klasta: od 94% u sjevernom njihov udio opada na 75% u južnom drumlinu. Ova se pojava može tumačiti posljedicom kretanja ledenjaka dolinom Bukovačke drage pri čemu se mijenjala podloga i u odnosu na tip stijene i u odnosu na starost. Neposrednu podlogu izgrađuju tzv. Kotišina breče i kalkareniti, koje zbog malih debljina drumlina na više mjesta „izranjaju“ pokazujući zaglađenost i vrlo diskretnu strijaciju. U višem dijelu sjeveroistočne padine Bukovačke drage ledenjak je zahvatio i srednjojurske karbonate – pretežito madstonske vapnence i vapnenačke breče. Dolina Bukovačke drage s glacijalnim naslagama nalazi se na visinama od 1030 m do 1050 m, što je odgovara visinama morenskih naslaga na Rujnu i u Rujanskoj kosi u Južnom Velebitu (NIKLER, 1973). Panoramski pogled ukazuje da je dolina oblika slova „U“ što je vrlo tipično za doline oblikovane erozijsko-abrazijskim djelovanjem lokalnoga dolinskog ledenjaka. On se je kretao od jugoistoka prema sjeverozapadu spuštajući se razmjerno strmim obronkom prema nižim dolinama Korita i Bukve, južno od crkvice Sv. Nikole. Na temelju analogije sa stanjem u već spomenutim područjima na Sjevernome (VELIĆ et al., 2011) i Južnom Velebitu (NIKLER, 1973) pretpostavlja se da se radi o drumlinima nastalim tijekom zadnje glacijacije u virmu, odnosno u kasnom pleistocenu.

drumlin; oledba; kasni pleistocen; Biokovo; Hrvatska

nije evidentirano