hrvatski

Kohezivna sredstva u asertivnim tekstnim vrstama hrvatskoga jezika

Rad se bavi analizom formalnoga ustrojstva asertivnih tekstnih vrsta hrvatskoga jezika čime se pokušava pridonijeti razvoju tekstne lingvistike, jezikoslovne discipline nastale 1970-ih godina, te njezinu iscrpnijem izučavanju u hrvatskome jeziku. Skupina asertivnih tekstnih vrsta predstavlja jedan od pet tipova tekstnih vrsta te je ujedno najraširenija skupina uporabnih tekstova u hrvatskome jeziku. Prema osnovnim se funkcijama – informirati, eksplicirati, orijentirati i registrirati te animirati – asertivne tekstne vrste dijele na četiri podskupine. Budući da se najveći broj raznolikih asertivnih tekstnih vrsta iz svih četiriju podskupina pronalazi u novinskome mediju, za analizu njihovih značajki korišteni su primjeri asertiva u dnevnim, informativno-političkim nacionalnim novinama. Polazište je analize devetnaest asertivnih tekstnih vrsta okupljenih u dnevnim novinama određeno konstitutivnim kriterijima tekstualnosti, a naglasak je stavljen na propitivanje kohezivnosti teksta, konstitutivnoga načela koje se odnosi isključivo na jezičnu strukturu teksta. Proučena sredstva kojima se kohezivnost ostvaruje i tako pridonosi smislenosti i prepoznatljivosti teksta uključuju različite oblike ponavljanja izraza (rekurenciju, parcijalnu rekurenciju, supstituciju, pronominalizaciju, paralelizam i elipsu), upotrebu glagolskih oblika, tekstne konektore te endoforičke odnose među izrazima (anaforu i kataforu). Uz analizu kohezivnosti, kojom je utvrđeno u kolikoj mjeri te na koji način svaki od kohezivnih sredstava sudjeluje u izgradnji ustrojstva pojedinoga asertiva iz prikupljenoga korpusa, u posebnom su poglavlju predstavljene specifične značajke svake proučene asertivne tekstne vrste.

hrvatski jezik; kohezija; asertivi

nije evidentirano