hrvatski

Novac na području Hrvatske prije eura

Već u 4. stoljeću prije Krista nastale su prve kovanice na području srednje Dalmacije. Naime, tada su na Visu grčki doseljenici iz Sirakuze počeli kovati vlastiti novac. U stoljećima što su slijedila, sve do rimskih osvajanja, u Liburniji su ponajviše kolale raznovrsne monete podrijetlom iz Italije i sjeverne Afrike. Tijekom 2. stoljeća prije Krista novo platežno sredstvo prodrlo je duboko u unutrašnjost. Posredstvom Kelta, naroda za kojega se kaže da je došao iz tame, novac se proširio i diljem Panonije. To najstarije novčano gospodarstvo koje obilježava uporaba različitih monetarnih sustava zamijenjeno je carskim kovanicama, i to paralelno s rimskim osvajanjem našega prostora sve do Dunava. Približno sredinom 3. stoljeća poslije Krista utemeljena je carska kovnica u Sisku, rimskoj Sisciji, koja je sve do svoga zatvaranja zbog najezde barbara potkraj 4. stoljeća bila jedna od najvažnijih na području antičke vojne velesile. U razdoblju hrvatskoga srednjovjekovlja na našem prostoru koristile su se isprva ponajviše bizantske, dijelom franačke, a potom uglavnom ugarske i venecijanske kovanice. U 13. stoljeću nastao je prvi hrvatski novac. To su vrlo cijenjeni srebrnjaci s prikazom kune, po kojoj je današnja moneta Republike Hrvatske i dobila ime. Potkraj kasnoga srednjega vijeka kovao se novac i u Zadru, ali i još nekim dalmatinskim gradovima. Najplodonosniju monetarnu djelatnost imala je Dubrovačka Republika, koja je kovala vlastiti novac sve dok ju nije bio ukinuo Napoleon. Pod francuskom upravom u Zadru su se od crkvene srebrnine kovale plaće za vojsku. Slijedio je novac Habsburgovaca te još nekih državnih tvorevina, sve do pojave kune, današnje hrvatske nacionalne valute.

numizmatika; antika; srednji vijek; novi vijek

nije evidentirano