engleski

The role of empathy in children's expression of prejudice

Cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li utjecaj različitih stigmatizirajućih obilježja na odnos prema liku i situaciji, kao i uloga spola, empatije te percipirane sličnosti u tim procesima. U glavnom istraživanju je korišten eksperimentalni nacrt s mjerenjem samo nakon tretmana. Upitnike je na valjan način ispunilo 602 učenika petih razreda zagrebačkih osnovnih škola. U prvom djelu istraživanja s djecom je primjenjena mjera empatije, dok su im u drugom djelu istraživanja prezentirane kratke priče u kojima je glavni lik doživio nepravdu od strane vršnjaka. Glavni lik u eksperimentalnoj grupi je imao jedno od stigmatizirajućih obilježja (bio je romske nacionalnosti, pretio, slijep ili u invalidskim kolicima), dok u kontrolnoj grupi likovi nisu imali niti jedno od tih obilježja. Ispitivana je dječja procjena učestalosti iskustva sličnog onome koje je doživio lik iz priče, općenita procjena sličnosti s njime (na verbalnoj i grafičkoj mjeri), iskazano sviđanje lika, percepcija nepravednosti situacije, kao i očekivane i poželjne reakcije lika na situaciju. Razlike između doživljavanja lika u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi smatrane su izrazima predrasuda. Rezultati ne ukazuju na postojanje otvorenih predrasuda prema ciljnim skupinama, no ukazuju na postojanje prikrivenih predrasuda, pronađenih na mjerama očekivanih i poželjnih strategija suočavanja sa stresom. Općenito, djecu s invaliditetom se percipira kao donekle nezreliju i ovisniju o okolini, pretilu djecu kao pasivniju i usamljeniju, a romsku djecu kao manje socijaliziranu. Provjeravana je i uloga empatijske brige, zauzimanja perspektive i ukupne empatije u odnosu prema liku i situaciji. Uloga empatije nije se pokazala u većoj mjeri značajnom, no pronađeno je da se neke varijable, poput sviđanja lika i očekivanog/predloženog traženja podrške od prijatelja, učestalije mogu predvidjeti na temelju empatije kao pozitivnog prediktora u eksperimentalnoj nego u kontrolnoj grupi. S druge strane, viša empatija se u nekim slučajevima pokazala povezanom s očekivanjem/predlaganjem pasivnih strategija suočavanja u eksperimentalnoj skupini, što ukazuje na mogućnost da empatičnija djeca primarno osjećaju sažaljenje prema stigmatiziranim vršnjacima. Provjeravana je i uloga različitih tipova sličnosti kao medijatora u odnosu između (ne)postojanja stigmatizirajućeg obilježja i korištenih mjera, no ta se uloga pokazala neznačajnom. Glavnim doprinosom rada može se smatrati prepoznavanje suptilnije izraženih predrasuda, kao i potvrda da očekivane i predložene strategije suočavanja mogu biti prikladna mjera predrasuda. Rad donekle potvrđuje važnost kognitivnih čimbenika (poput zauzimanja perspektive) u mogućem suzbijanju predrasuda, no u većoj mjeri potvrđuje važnost normi (koje su različite za svaku pojedinu stigmatiziranu skupinu).

prejudice; children's prejudice; stigmatization; Roma; obese persons; persons with disabilities; empathy; cognitive development; moral development; coping strategies

nije evidentirano