hrvatski

Od statutarnih odredbi do nastavne prakse

Jezični pluralizam (hrvatski kao većinski jezik i talijanski jezik/venetski dijalekt kao manjinski jezik, odnosno jezik društvene sredine) prisutan je u mnogim istarskim gradovima i općinama, među kojima je i Grad Novigrad-Cittanova. Kako Statut Istarske županije uređuje ostvarivanje dvojezičnosti i štiti autohtone etničke i kulturne osobitosti Istre, tako i Statut Grada Novigrada- Cittanove jamči pravo pripadnicima talijanske nacionalne manjine da slobodno i ravnopravno upotrebljavaju svoj jezik i pismo. Između ostaloga, županijski i novigradski statut propisuju učenje talijanskoga jezika u školama s hrvatskim nastavnim jezikom, a u školama s talijanskim nastavnim jezikom učenje hrvatskoga jezika. Polazeći od tih statutarnih odredbi zanimalo nas je koliko nastava drugoga jezika, hrvatskoga ili talijanskoga, pogoduje provođenju teorije interkulturalizma. Analiza postojećih nastavnih programa/kurikula za hrvatski, odnosno talijanski jezik u nižim razredima osnovne škole pokazala je da se u njima ne vodi računa o učenju/poučavanju hrvatskoga i talijanskoga jezika u specifičnim uvjetima kakva je dvojezična sredina. Bez obzira na tu činjenicu svaki nastavni predmet može u sebi sadržavati interkulturalni pristup. Predmet jezičnog i književnog odgoja i obrazovanja osobito je pogodan za opažanje, prihvaćanje i poštivanje razlika među različitim jezicima i kulturama, tj. za razvijanje interkulturalne kompetencije. U sklopu takva promišljanja pokazuju se didaktički/metodički pristupi koji su na tragu uspostavljanja otvorenoga dijaloga među različitim kulturama u višejezičnoj sredini.

hrvatski jezik, jezični pluralizam, statutarne odredbe, interkulturalni pristup

nije evidentirano