hrvatski

STRESNI PROTEINI: DIJAGNOSTIČKI POKAZATELJI I/ILI TERAPIJSKE METE

Uvod: Stresni proteini (Hsp) predstavljaju filogenetski konzerviranu skupinu staničnih proteina koji imaju niz funkcija u održavanju stanične homeostaze i zaštiti stanice od različitih stresnih učinaka. U normalnim uvjetima konstitutivno su prisutni u stanicama, a njihova razina raste nakon izlaganja stanica toplinskom šoku ili drugim oblicima stresa. Hsp sudjeluju u mnogim esencijalnim staničnim funkcijama, primjerice u translokaciji proteina, njihovu nabiranju i združivanju igrajući tako važnu ulogu u različitim biološkim procesima, kao što je regulacija staničnog skeleta, adhezija, migracija, proliferacija, stanična smrt i sl. Unutarstanični Hsp pomažu stanicama preživjeti stresno stanje. Izvanstanični Hsp djeluju kao imunomodulatori, potičući pro-upalne procese ili sudjelujući u predstavljanju antigena. Ekspresija stresnih proteina ili reaktivnost na njih važni su u nastanku, ali i u dijagnostici različitih fizioloških i patoloških stanja, poput starenja, transplantacije organa, autoimunih, vaskularnih i malignih bolesti. Ciljevi rada: Ciljevi istraživanja mogu se svrstati u dvije skupine ; 1. procjena dijagnostičkog značenja Hsp 2. procjena Hsp kao mete novih terapijskih postupaka. Materijali i metode: U provedbi istraživanja korišteni su različiti eksperimentalni postupci koji su između ostalog obuhvaćali: ELISA tehniku, kultiviranje stanica, RNA interferenciju i real-time PCR. Rezultati: Dijagnostičko značenje Hsp procijenjeno je ispitivanjem serumskih koncentracija Hsp60, Hsp70 i protutijela na njih kod bolesnika sa cerebralnom aterosklerozom. Utvrđeno je da koncentracije anti-Hsp60 protutijela koreliraju sa stupnjem stenoze. Primjenom tehnike siRNA interferencije ciljano je postignuto posttranskripcijsko utišavanje Hsp70 u tumorskim staničnim linijama te pojačana njihova osjetljivost na agense koji promoviraju apoptozu.

Hsp; anti-Hsp60; apoptoza; siRNA; nanočestice;

nije evidentirano