hrvatski

Teorijski pristupi kategoriji (ne)određenosti u hrvatskom i srpskom jeziku

Rad se bavi pitanjem teorijskog pristupa kategoriji (ne)određenosti u hrvatskom i srpskom jeziku. Polazišna točka analize temelji se na usporedbi između tradicionalnog (dominantno morfološkog) i suvremenog (sintaktičkog, semantičkog i pragmatičkog) pristupa toj problematici. U uvodnom dijelu rada prikazane su temeljne postavke koje se tiču kategorije (ne)određenosti općenito, s naglaskom na teorijske nedoumice vezane za tu problematiku s kojima se susreće suvremena lingvistika. U nastavku su ukratko predstavljena načela tradicionalnog morfološkog pristupa kategoriji (ne)određenosti u kroatističkoj i srbističkoj literaturi, koja polaze od pretpostavke da je riječ o pridjevskoj kategoriji, budući da se u hrvatskom i srpskom jeziku morfologizirala isključivo preko pridjevske deklinacije. Takav pristup je podvrgnut usporedbi s nekim novijim tumačenjima koja se javljaju u recentnoj kroatističkoj i srbističkoj literaturi (P. Piper, I. Pranjković, J. Silić, D. Trenkić, M. Znika), a uglavnom polaze od toga da je kategorija (ne)određenosti univerzalna, te da se u različitim jezicima izražava na diferencirane načine. Shodno takvom razumijevanju, načini iskazivanja određenosti ne moraju nužno biti morfologizirani, što bi drugim riječima značilo da se u hrvatskom i srpskom jeziku (ne)određenost ne iskazuje isključivo određenim i neodređenim pridjevima, nego nizom drugih sredstava, što bavljenje tom kategorijom širi u domenu sintakse, semantike, pragmalingvistike i semiologije. U završnom dijelu rada prikazani su dosadašnji kritički stavovi o tezama spomenutih promicatelja takve nove perspektive proučavanja kategorije (ne)određenosti, koji upozoravaju na prednosti i nedostatke te slaba mjesta pojedinih predstavljenih teza, a u samome zaključku, o tome će biti predstavljeno i mišljenje autorice ovoga rada.

gramatika; morfologija; sintaksa; semantika; pragmatika; kategorija (ne)određenosti; hrvatski jezik; srpski jezik.

nije evidentirano