hrvatski

Ograničenja ljudskih prava i temeljnih sloboda u izvanrednim stanjima

Doktorska disertacija izrađena je pod naslovom „Ograničenja ljudskih prava i temeljnih sloboda u izvanrednim stanjima“. Na deskriptivnoj razini, studija polazi od recentnih globalnih zbivanja vezanih uz „Rat protiv terorizma“ te uočava kako je veći broj država u tom smislu zadnjih godina poduzeo niz izvanrednih mjera vezanih uz ograničenja ustavno zajamčenih temeljnih ljudskih prava i sloboda. Na normativnoj razini, inicijalna hipoteza rada sadržana je u postavci kako je pritom komparativna pravna regulacija u znatnoj mjeri varirala, kako u segmentu ustavnih i zakonskih rješenja, tako i na razini sudske prakse. U cilju provjere ove hipoteze, a nakon opsežnog istraživanja relevantnog povijesnog iskustva, dva temeljna pojma disertacije (izvanredna stanja i temeljna ljudska prava i slobode) sagledana su s aspekta opće teorije ustavnog prava. Ustavna doktrina u tom smislu nedvojbeno utvrđuje da izvanredna stanja općenito teže određenom obliku parcijalne ili potpune suspenzije ustavnog dokumenta (koji je poznat pod pojmom „stanja izuzetka“), što je potvrđeno kroz analizu izvedenu iz primjera triju razvijenih zapadnih demokracija (Sjedinjene Američke Države, Francuska i Savezna Republika Njemačka), kao i analizu relevantnih iskustava Republike Hrvatske u tom području. Na taj je način zaključeno da, usprkos pojavnim različitostima, usporedna ustavno-pravna regulacija izvanrednih stanja ima iznimno slične tendencije. Poseban znanstveni doprinos rada vezan je uz problem nepredvidivosti izvanrednih stanja te problem interpretacije „Kriznog ustava“.

izvanredna stanja; stanja krize; ljudska prava; terorizam; rat protiv terora; stanja izuzetka

nije evidentirano