hrvatski

INDIVIDUALNI, OBITELJSKI I OKOLINSKI PREDIKTORI ŠKOLSKOG USPJEHA DJECE VIŠIH RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE

Koristeći se ekološkim modelom razvoja, ovaj rad bavi se individualnim, obiteljskim i okolinskim prediktorima školskog uspjeha djece viših razreda osnovne škole iz različitih regija Hrvatske. U istraživanju je sudjelovalo 812 djece (54.7% djevojčica) u dobi od 10 do 15 godina i po 812 njihovih majki i očeva. Djeca su istraživanju pristupila u školi, dok su roditelji upitnike ispunjavali kod kuće. Od djece su prikupljeni individualni i neki obiteljski demografski podaci (spol, razred, redoslijed rođenja, broj djece u obitelji), dok su podaci o roditeljima i obitelji prikupljeni od roditelja (obrazovanje, prihodi, važnost djetetova obrazovanja). Podaci o dječjim internaliziranim i eksternaliziranim problemima u ponašanju, prijateljima i slobodnim aktivnostima prikupljeni su Upitnikom o ponašanju za mlade (YSR, Achenbach & Rescorla, 2001.). Roditeljska ponašanja majki i očeva djeca su procjenjivala na Upitniku roditeljskog ponašanja (URP, Keresteš, Kuterovac Jagodić, Brković, 2006). Provedena su odvojene hijerarhijske regresijske analize za zavisnu varijablu školskog uspjeha za skupine mlađe (5. i 6. razred) i starije djece (7. i 8. razred). Blokovi varijabli grupirani su u 6 koraka prema ekološkom teorijskom modelu od proksimalnijih (1.demografske varijable djeteta-spol i red rođenja, 2. dječji internalizirani i eksternalizirani problemi), ka distalnijima (3. socio-demografske karakteristike roditelja, 4. roditeljska ponašanja majki i očeva, 5. broj prijatelja i slobodnih aktivnosti, 6. ratno-neratno područje zemlje). Provjeravani model objašnjava 36% varijance školskog uspjeha mlađe djece i 40% varijance školskog uspjeha starije djece, a razlikuju se i prediktori koji doprinose objašnjenju školskog uspjeha kod djece različite dobi. Dobiveni rezultati pokazuju kako socio-demografske varijable roditelja (obrazovanje i primanja) predstavljaju najbolje prediktore školskog uspjeha, a iza njih slijede roditeljska ponašanja i važnost koju roditelji pridaju djetetovu obrazovanju. Djeca boljeg školskog uspjeha obje dobne skupine bave se većim brojem slobodnih aktivnosti, no imaju manji broj prijatelja. Dječji internalizirani i eksternalizirani problemi pokazali se negativno povezani sa školskim uspjehom kod starije djece, dok su kod mlađe djece za školski uspjeh prediktivni samo internalizirani problemi. Zanimljivo je da je kod starije djece, za razliku od mlađe, život u području koje je bilo pogođeno ratom značajno povezan s nižim školskim uspjehom i nakon kontrole brojnih drugih proksimalnijih varijabli.

školski uspjeh; osnovnoškolska djeca; ekološki model razvoja

nije evidentirano