hrvatski

Ustavni identitet i materijalna kontrola ustavnosti ustavnih promjena - Austrija, Češka, Indija, Italija i Republika Hrvatska

Autorica se u ovom članku bavi pojmom narodnog identiteta kao zajednice svjesnih i nesvjesnih elemenata koji čine pripadnost kolektivitetu i predstavljaju psihološki i sociološki fenomen. Ustavni identitet je, za razliku od narodnog identiteta stvorenog ustavom kao sociološkog i psihološkog koncepta, potpuno pravni koncept. Taj se koncept osniva na ustavnim načelima - temeljnim elementima samog ustava. Autorica drži da ustavni identitet Republike Hrvatske, vlastita strukturalna načela Ustava RH, nisu iza ili iznad već unutar Ustava RH. Riječ je o obvezi poštovanja ljudskog dostojanstva, esenciji sadržaja načela vladavine prava i načela slobodnoga demokratskog poretka. Ustavni identitet Republike Hrvatske inherentno je određen u ustavnom tekstu kao logična posljedica odredbe o apsolutnoj granici za ograničenje primjene Ustava RH (čl. 17. st. 3. Ustava RH). Svrha »materijalne jezgre ustava«, uz koju se vezuje »zapovijed nepromjenjivosti« kao pravni i politički jamac Ustava. Autorica se protivi tvrdnji da Republika Hrvatska nema uvjeta, niti hrabrosti, zakoračiti prema sučeljavanju s logikom ustavne države i njezinim granicama: kontroli ustavnosti ustavnih promjena. Taj su put prešle predvodnice, europske države nastale nakon sloma totalitarnih režima poslije Drugog svjetskog rata, primjerice, Njemačka, Austrija i Italija, ali ga slijede Češka, Turska i druge

ustavni identitet; jezgra Ustava; ustavnost ustavnih amandmana

nije evidentirano