hrvatski

Zaštita vodnih resursa u Nacionalnom parku Plitvička jezera

Plitvička jezera su jedan od najznačajnijih i morfološki najatraktivnijih dijelova Hrvatske sa statusom Nacionalnog parka od 1949. i uvaženog mjesta na listi Svjetske prirodne baštine UNESCO-a od 1979. godine. Svojim velikim krškim izvorima, brojnim jezerima odvojenim sedrenim barijerama i slapovima, zajedno s izuzetnom bioraznolikošću predstavljaju jedinstveni ambijent atraktivan za razvoj turističke djelatnosti. Jezera se napajaju podzemnom vodom iz planinskog područja Male Kapele, a otjecanje iz sustava jezera je usmjereno prema Crnomorskom slivu. Cijelo područje parka je izgrađeno od karbonatnih stijena različitog stupnja vodopropusnosti i vrlo kompleksnih tektonskih odnosa, što je omogućilo izviranje vode, održanje jezera i konačno gubitak vode u krško podzemlje nakon prolaska vode kroz Gornja i Donja jezera. Značajnu hidrogeološku funkciju imaju slabo vodopropusni dolomiti trijaske starosti kao prirodna barijera preko koje se vode prelijevaju tvoreći prekrasna jezera i slapove. Jedno od najznačajnijih pitanja u Nacionalnom parku je zaštita vodnih resursa, jer samo visoko kvalitetna voda može osigurati stalno funkcioniranje prirodnih procesa neophodnih za osiguranje održivosti cjelokupnog ekosustava. U postupku zaštite se mogu izdvojiti tri važne skupine aktivnosti: 1) zaštita sliva krških izvora Plitvičkih jezera ; 2) zaštita jezera i slapova opterećenih brojnim posjetiteljima i 3) zaštita šireg okoliša od Nacionalnog parka. U zaštiti vodnih resursa korištena je multiparametarska GIS metoda ocjene prirodne ranjivosti, hazarda i rizika kao i elementi hrvatskog Pravilnika za zaštitu izvorišta pitke vode primjenjivih za jezera.

NP Plitvička jezera; zaštita vodnih resursa; analiza prirodne ranjivosti; analiza opasnosti; analiza rizika; kakvoća voda; hidrogeokemijske analize

nije evidentirano