hrvatski

Epizootiološka, klinička, patomorfološka i bakteriološka istraživanja kolibaciloze intenzivno uzgajanih tovnih purana

Ptičje kolibaciloze, uzrokovane sojevima ptičje patogene E. coli predstavljaju jedan od najčešćih uzroka pobola, smrtnosti i velikih gospodarskih šteta u intenzivno uzgajanih tovnih purana nastalih zbog smanjene tjelesne težine, povećane konverzije hrane i troškova antibiotskog liječenja oboljelih životinja. Iako je bakterija E. coli normalno prisutna u organizmu životinje i njenom okolišu, izvjesni sojevi tj. male podskupine ove bakterije posjeduju specifične čimbenike virulencije i sposobni su uzrokovati pojavu bolesti. Geni odgovorani za čimbenike virulencije potencijalni su markeri patogenosti za otkrivanje i karakterizaciju sojeva E. coli te se mogu koristiti u istraživanjima mehanizma nastanka i razvoja bolesti. U ovom je istraživanju praćena pojavnost kolibaciloze na farmama tovnih purana. Purani su uzgajani u relativno dobrim mikroklimatskim uvjetima te nisu zabilježena nedozvoljena odstupanja u temperaturi nastambi, relativnoj vlažnosti zraka, koncentraciji amonijaka i ugljičnog dioksida. vlažnosti, strujanju zraka i osvijetljenosti nastambe. Također je kemijskom i mikrobiološkom pretragom vode za piće te kemijskom, mikrobiološkom i mikotoksikološkom pretragom hrane za tov purana dokazano da one nisu bile izvor infekcije purana sojevima APEC. Na osnovi kliničkih znakova posumnjalo se na pojavu kolibaciloze u purana, ali su tek razudbom lešina ustanovljene osebujne patomorfološke promjene. Te promjene potvrđene su histološkom pretragom. Patološkoanatomske promjene karakteristične za kolibacilozu u purana ustanovljene su u 31 lešine (62 %). Razudbom je prevladavao dišni oblik septikemije kojeg je karakterizirao patološkoanatomski nalaz na dušniku, plućima i zračnim vrećicama. Bakteriološkom pretragom uzoraka prašine i stelje uzete na farmi u kojoj je bilo najviše uginuća izdvojeni su sojevi ptičje patogene bakterije E. coli koji su pripadali serovaru O2, što ukazuje na izvor infekcije purana. Od 81-og pretraženog organa uginulih purana iz njih 41-og izdvojeni su sojevi APEC od kojih je najviše bilo sojeva serovara O2 (iz 21-og organa), zatim O78:K80 (iz 11 organa), O1 (iz šest organa), a pet sojeva ostalo je netipizirano. Svi testirani sojevi pokazali su osjetljivost prema gentamicinu, većina sojeva pokazala je osjetljivost na trimetoprim-sulfametoksazol i na kloramfenikol (86, 04% i 83, 72%). Svi testirani sojevi pokazali su otpornost prema ampicilinu, piperacilinu i nalidiksičnoj kiselini. Sposobnost tvorbe hemolizina i enterohemolizina nije dokazana ni u jednog soja. Sposobnost vezanja boje kongo crvenilo dokazana je u devet sojeva serovara O2, u četiri soja serovara O78:K80 te u jednom netipiziranom soju. Sosobnost vezanja te boje nije ustanovljena ni u jednom soju serovara O1. U nijednom soju nisu ustanovljeni geni za CLDT, CNF1/2, intimin, sekvencu agg te verotoksine VT1 i VT2. Istodobno je u sojeva serovara O2 dokazano najviše gena odgovornih za čimbenike virulencije od kojih su najčešći bili geni traT, iss, iroN, cvaC, iucD i tsh. Od svih pretraženih sojeva najčešće su ustanovljeni sljedeći geni: iucD (88, 37%), traT (81, 40%), iss i iroN (72, 09%), cvaC (69, 77%) i tsh (60, 47%). Na temelju dobivenih rezultata uvelike se može rasvijetliti epidemiologija, fenotipska i genotipska karakterizacija te osjetljivost sojeva ptičje patogene bakterije E. coli na antibiotike. Primjenom PCR-a utvrđeni su najčešći geni odgovorni za čimbenike virulencije u sojevima izdvojenima iz organa purana, uzoraka prašine i stelje iz nastambi za intenzivni tov purana. Genotipska karakterizacija sojeva ptičje patogene bakterije E. coli mogla bi se nakon provedenog istraživanja na znatno većem broju sojeva koristiti u svrhu učinkovitijih mjera kontrole i profilakse infekcija uzrokovanih APEC sojevima budući da su istraživani geni potencijalni markeri patogenosti.

ptičja kolibaciloza; ptičja patogena E. coli; purani

nije evidentirano