hrvatski

Ante Starčević i Židovi (prema pisanju lista Sloboda)

Ovim se radom želi dati prilog istraživanju stava Ante Starčevića o Židovima. Kao izvor autoru je poslužio list Sloboda (1878.–1886.), glasilo Stranke prava. Starčević o Židovima ne piše izravno, nego u okviru svojih analiza međunarodnih zbivanja, napose razmatrajući jačanje antisemitskih pokreta u raznim zemljama (Njemačka, Rusija, Ugarska, Austrija). Analiza izvora jasno pokazuje da je Starčević bio protiv antisemitizma kao pojave, bilo da je izazvana vjerskom ili rasnom netrpeljivošću, bilo da je imala socijalne uzroke. Antisemitizam u Njemačkoj i Ugarskoj osuđivao je kao želju iz niskih pobuda za pljačkanjem židovske imovine, dok je u ovom razdoblju (“rusofilskom”) proganjanje Židova u Rusiji držao manje moralnim zlom jer se, po njegovu mišljenju, nije radilo o želji za pljačkanjem. U Hrvatskoj rijetke pojave antisemitizma (u antimađarskom pokretu 1883.) smatrao je proizvodom mađarskih emisara odnosno mađarske politike vezane za zaduženost države. U tisaeslarskom procesu dosljedno je zastupao isti stav: istraga je vođena, optužnica je postavljena, pa onda i parnica vođena na pogrešnom temelju – istraživalo se je li nad Eszter Solymosi počinjeno ritualno umorstvo, a ne ona kao žrtva i način njezina stradanja. Optužbu za ritualno umorstvo Starčević je smatrao besmislenom. Budući da je takav pristup procesu smatrao lošim i neozbiljnim, osudio je i oslobađajuću presudu optuženih. Za ishod presude okrivio je cjelokupni sustav, ali je žestoko osudio i Židove, smatrajući da su oni također, prije svega podmićivanjem, utjecali na presudu. Autor na temelju analize Starčevićevih stavova zaključuje da se ni ova nekoliko puta ponovljena žestoka osuda Židova ne može nipošto smatrati antisemitizmom koji bi Starčević dosljedno zastupao.

Ante Starčević; Židovi; antisemitizam; Eszter Solymosi; proces u Tisza-Eszláru

nije evidentirano