hrvatski

RATIO CONSTITUTIONIS: kako popuniti ustavnopravne praznine?

Klasična pravna znanost navodi sljedeće metode tumačenja zakona i ustava: gramatička, logička, povijesna i sistemska metoda (Savigny). Zajedničko je tim metodama što se u središtu pozornosti nalazi isključivo tekst propisa. Da bi se kratki tekstovi, poput modernog ustava, mogli primjenjivati bez stalnog spoticanja o ‘pravne praznine’, potrebno je okrenuti se kontekstu: objektivnim prilikama u kojima ustavi nastoje usmjeriti zakonodavca da uvede pravni poredak utemeljen na određenim načelima, a ostale dvije grane vlasti da takav poredak održavaju. Za to nije dovoljno usavršavati tekst. Složenije metode tumačenja prava nužne su u svijetu koji se stalno i ubrzano mijenja. Zbog toga se sve više primjenjuju metode koje se bave metajuridičkim čimbenicima ili, vulgo dictus, uvjetima i posljedicama primjene zakona. Tu dolazi u obzir komparativna metoda, te objektivna ili teleološka metoda tumačenja. Kada se dobro razumije telos, tj. cilj ili svrha u koju je zakon donesen, moguće je praznine u tekstu popuniti - prema slavnoj odredbi članka 1. švicarskog Građanskog zakonika iz 1911. godine - kao da je sudac zakonodavac odnosno, prema dvostoljetnoj praksi američkog Vrhovnog suda, sam ustavotvorac.

ustavno pravo; tumačenje; pravna praznina

Serija kolumni pod naslovom "O ustavima i ljudima"