hrvatski

Usporedba leksičkih i pragmatičkih osobitosti hrvatskoga i njemačkoga jezika mladih

U radu se jeziku mladih pristupa sistemskolingvistički, kao sociolektu. Prvo poglavlje predstavlja uvod u predmet proučavanja (daje se definicija predmeta, pregled dosadašnjih istraživanja te njegovi problemi), a drugo opisuje korpus istraživanja (intervjue i ankete, časopise za mlade, snimke autentičnih razgovora te nove medije). Treće se poglavlje bavi općim značajkama jezika mladih (leksičkom redundantnošću, sklonošću maksimalnoj realizaciji, kratkoćom, multimedijalnošću, željom za ekskluzivnošću te zaobilaženjem i modificiranjem jezične norme) dok su četvrto i peto posvećeni leksičkim (ključne riječi, sinonimija i polisemija, vulgarizmi, vrijednosni atributi i priložne oznake, intenzifikatori, anglizmi, frazeologija, neologizmi, retoričke figure), odnosno pragmatičkim osobitostima (pozdravi, oslovljavanje, razgovorne posebnosti, poigravanje stilovima). Na primjerima iz korpusa prikazane su sličnosti i razlike između hrvatskoga i njemačkoga jezika mladih. Unatoč ustanovljenim razlikama, većina osobitosti potvrđena je u oba korpusa pa se može govoriti o nadnacionalnoj kulturi mladih. Šesto poglavlje donosi stavove mladih prema jeziku mladih te prema standardnome jeziku. Ovo istraživanje ponudilo je prvi sustavni opis hrvatskoga jezika mladih te usporedbu s njemačkim pandanom. Također je produbilo spoznaje o utjecaju suvremenih komunikacijskih tehnologija na govoreni jezik te opisalo neke jezične fenomene koji su dosad bili relativno neistraženi, poput funkcionalnih osobitosti hrvatskih vulgarizama.

jezik mladih; sociolekt; novi mediji

nije evidentirano