hrvatski

Uzroci i posljedice posvećenja zastave Riječke županije na Grobnišćini

Početkom sudbonosne 1848. godine, kada val revolucionarnih kretanja zapljuskuje i južnoslavenske zemlje u sastavu Habsburške Monarhije, stvarnu vlast u tadašnjoj Rijeci uz desnu obalu grobničkoga potoka Rječine, kao sastavnome dijelu tzv. Ugarskog primorja, drži riječki patricijat, koji se, unatoč sudbonosnoj povezanosti Rijeke s hrvatskim zaleđem, opredjeljuje za mađarsku stranu. Naime, od mađarske vlade, koja tijekom ljetnih i jesenskih mjeseci 1848. god. uživa na bečkome dvoru puni legalitet, nasuprot tada nepriznatom hrvatskom političkom vodstvu, očekuju očuvanje svoje tradicionalne autonomije, kao i dodatne gospodarske probitke, obzirom da je mađarski kapital tražio putove prema moru. No, dolazak u grad Josipa Bunjevca, imenovanje Josipa Jelačića za riječkoga guvernera, kao i rezultat upravne reorganizacije iz 1850. godine, kojom je likvidirano Ugarskog primorja i utemeljena Riječka županija, došlo je do povećane mogućnosti čvršćeg povezivanja grada s hrvatskim zaleđem. Te intencije zaustavljene su uvođenjem neoapsolutizma 50-ih godina XIX. stoljeća, a njegov slom nekoliko godina kasnije označio je i povratak Rijeke u sastav Banske Hrvatske. Obnovljena je i Riječka županija. Njezinu zastavu na Grobničkome polju posvetio je biskup Josip Juraj Strossmayer, a veliki župan Bartol Zmajić postao je gradski kapetan. Tom su prilikom mađaronske pristaše otvoreno demonstrirale svoje neslaganje, te su napale okupljeno mnoštvo.

Grobnišćina; zastava riječke županije

nije evidentirano