hrvatski

Ivan Kukuljević Sakcinski - začetnik hrvatske književne historiografije

U doba apsolutizma Ivan Kukuljević Sakcinski svoj dotadašnji preporoditeljski rad nastavlja, ne više kao političar, već kao svestrani znanstvenik širokoga polihistorijskog zahvata, a kako je bio jedan od prvih istraživača mnogi ga smatraju rodonačelnikom pojedinih modernih humanističkih znanosti u Hrvata. Važnost Kukuljevićeve znanstvene djelatnosti skladno upotpunjuje i njegovo zalaganje u osnivanju važnih hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova te u pokretanju znanstvenih časopisa. Ivan Kukuljević je osnivač Društva za povjesnicu jugoslavensku (1850.), komu je i predsjednikom, zatim je osnivač i urednik Arkiva za povjesnicu jugoslavensku (1851.–1875.), znanstvenih zbornika u kojima su u dvanaest knjiga objavljeni uglavnom njegovi znanstveni i stručni prilozi, a zapažena je i njegova djelatnost potpredsjednika Matice Ilirske (1851.–1858.), te prvog predsjednika Matice hrvatske (1874.–1879.). Od 1860. kada je Listopadskom diplomom Hrvatskoj vraćen ustav, Kukuljević se vratio politici, ali se od 1867. kada je maknut s položaja banskog namjesnika do smrti 1889. ponovno posvećuje znanstvenom radu i književnosti. Trojica hrvatskih književnih povjesničara svojim su znanstvenim i stručnim radovima utemeljila modernu hrvatsku književnu historiografiju pozitivističkoga predznaka. Uz Šimu Ljubića i Vatroslava Jagića to je svakako i Ivan Kukuljević Sakcinski, autor značajnih prinosa s područja književne historiografije a napose biografike: Pjesnici hrvatski XV. vijeka (Zagreb, 1856.) ; Pjesnici hrvatski XVI. vijeka (Zagreb, 1858.) ; Književnici u Hrvata iz prve polovine XVII. vijeka s ove strane Velebita (Zagreb, 1869.) te Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (Zagreb, 1886.). Svojom Bibliografijom hrvatskom (Zagreb, 1860., dodatak tiskan 1863.) Kukuljević je stvorio važne pretpostavke za pisanje hrvatske književne povijesti, a ujedno i postavio temelje sustavnom bibliografskom istraživanju u nas. Kao povjesničar hrvatske književnosti među prvima prikuplja i sređuje književnu građu, te u Akademijinu Radu objavljuje niz studija i članaka, primjerice o Petru i Nikoli Zrinskom te Jurju Križaniću. Među važnije Kukuljevićeve filološke prinose valja navesti i to da je uredio i studijom popratio prvu knjigu »Starih pisaca hrvatskih« (Marko Marulić i njegovo doba, 1869).

Ivan Kukuljević Sakcinski; hrvatska književna historiografija

nije evidentirano