hrvatski

"Nema više vila. A nema ni konja". Promjene i deklinacije tradicijskih vjerovanja u nadnaravna bića.

Autor u prvom dijelu rada obrađuje tradicijska vjerovanja u nadnaravna bića na temelju objavljenih radova, arhivske građe i vlastitih podataka prikupljenih terenskim istraživanjem u unutrašnjosti Dalmacije. Riječ je prvenstveno o vilama, vukodlacima, mòrama i vješticama koje se danas najčešće javljaju u izjavama sugovornika. Obrađujući navedena nadnaravna bića autor se osvrće na relevantna znanstvena mišljenja o njihovoj genezi nastojeći ih svrstati u europski i južnoslavenski kulturni krug dok same karakteristike i djelovanje nadnaravnih bića promatra uglavnom na hrvatskome prostoru, a posebno u unutrašnjosti Dalmacije. Pri tom autor primjećuje velike sličnosti i podudaranja podataka prikupljenih nedavnim terenskim istraživanjem s onima zabilježenim prije pedeset ili stotinu godina. S druge strane, u drugom dijelu rada, autor se osvrće na starije podatke o postojanju nadnaravnih bića poput vrimenjaka, višćuna, negromanata, orka i macića te ističe kako današnji sugovornici ne znaju za ova bića ili njihove karakteristike pripisuju vilama, mòrama, vješticama i vukodlacima. Ovakve transformacije i deklinacije nekih tradicijskih vjerovanja u nadnaravna bića autor pokušava objasniti uobičajenim mehanizmom izumiranja tradicije zbog brzih promjena modernizacije. Argumente traži u izjavama samih sugovornika te ukazuje na vezu ljudskih/društvenih potreba i funkcija nadnaravnih bića. Stoga autor zaključuje kako najprije nestaju vjerovanja u ona nadnaravna bića s najmanjim brojem funkcija, odnosno ona koja čovjeku pružaju najmanji broj odgovora u svijetu koji ga okružuje.

Nadnaravna bića; tradicijska vjerovnaja; suvremenost

nije evidentirano