hrvatski

Uloga Anti-Mullerovog hormona u dijagnostici sindroma policističnih jajnika

UVOD: Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je multisistemski poremećaj nedovoljno razjašnjene etiologije i patogeneze. Unatoč postojanju međunarodnih dogovora o kriterijima koji definiraju PCOS još uvijek postoje neslaganja u dijagnosticiranju ove bolesti. Iz tih razloga bilo bi vrlo korisno u dijagnostiku PCOS uključiti novi, pouzdani i nezavisni parametar. CILJ: Svrha ovog istraživanja je utvrditi značenje određivanja anti-Mullerovog hormona (AMH) kao potencijalnog novog biljega u dijagnostici PCOS. ISPITANICE I METODE: U ovo je istraživanje bilo uključeno 198 žena s PCOS definiranim prema europskim kriterijima i 99 zdravih žena bez znakova hiperandrogenemije, normalnog ultrazvučnog nalaza i redovitoga menstruacijskog ciklusa. Zabilježeni su podaci o visini, težini, opsegu struka i bokova te redovitosti menstruacijskog ciklusa. Izvršena je klinička procjena stupnja hirzutizma i akni. Napravljen je transvaginalni ultrazvuk. Na početku folikulinske faze (3. do 5. dan) i u sredini luteinske faze menstruacijskog ciklusa uzimani su uzorci krvi. LH, FSH, prolaktin, estradiol, testosteron, SHBG, DHEAS, androstendion, glukoza, inzulin i AMH mjereni su na početku folikulinske faze, a progesteron i AMH u sredini luteinske faze ciklusa. Glukoza je određivana spektrofotometrijski referentnom metodom s heksokinazom. LH, FSH, prolaktin, estradiol, progesteron, testosteron i inzulin određivani su automatiziranim imunokemijskim metodama s mjerenjem luminiscencije. SHBG, DHEAS, androstendion i AMH mjereni su imunokemijskim metodama sa spektrofotometrijom. Slobodni testosteron izračunavan je iz ukupnog testosterona i SHBG iz zakona masa. Procjena inzulinske rezistencije dobivena je izračunavanjem HOMA-IR. REZULTATI: Nije bilo značajnih razlika između koncentracija AMH u uzorcima svih ispitanica dobivenih u različitim fazama menstruacijskog ciklusa (p=0, 37). Uzorci za određivanje AMH mogu se međusobno uspoređivati bez obzira na dan menstruacijskog ciklusa kad se uzima uzorak. Ispitivanjem povezanosti vrijednosti AMH i dobi utvrđena je značajna negativna povezanost (r=-0, 595 ; p<0, 001). Nije bilo značajne povezanosti između AMH i BMI (p=0, 943) te AMH i omjera struka i bokova (p=0, 928). Koncentracije AMH između zdravih žena i PCOS uspoređivale su se ovisno o dobi i utvrđeno je da žene s PCOS imaju značajno povišen AMH (p<0, 001). Unutar 4 fenotipa PCOS međusobno (određenim na temelju prisutnosti različitih simptoma) nije bilo značajnih razlika u vrijednostima AMH, ali su sve podskupine PCOS imale značajno viši AMH od kontrolne (svi p<0, 001). Utvrđena je značajna pozitivna povezanost AMH sa stupnjem hirzutizma, koncentracijama androgena, LH, omjerom LH/FSH, inzulinom i HOMA-IR te značajna negativna povezanost s FSH te SHBG. Od toga je samo povezanost AMH s ukupnim i slobodnim testosteronom, androstendionom, LH te omjerom LH/FSH bila specifična za ispitanice s PCOS. Metoda multiple regresije pokazala je da najveći učinak na vrijednost AMH imaju slobodni testosteron i androstendion. ZAKLJUČAK: AMH je izvrstan biljeg u dijagnostici PCOS. Vrijednosti AMH moraju se uspoređivati ovisno o životnoj dobi, dok dan menstruacijskog ciklusa kad se uzima uzorak i BMI nemaju značenja. AMH je dobar pokazatelj izraženosti simptoma PCOS uz dobru korelaciju s kliničkom i biokemijskom hiperandrogenemijom.

sindrom policističnih jajnika; PCOS; anti-Mullerov hormon; AMH

nije evidentirano