hrvatski

Središnja temperatura tijela u procjeni anaerobnog praga pri progresivnom testu opterećenja

Analizom krivulja kretanja ventilacijskih i/ili laktatnih pokazatelja tijekom progresivnog testa opterećenja na pokretnom sagu moguće je utvrditi dvije točke promjene trenda, koje su manifestacija metaboličkih promjena i predstavljaju aerobni i anaerobni prag. Pragovi razgraničuju tri zone intenziteta – zonu umjerenog, visokog i vrlo visokog intenziteta. Usprkos već dugotrajnoj i rutinskoj praksi određivanja prvenstveno anaerobnog praga u medicini i sportskoj dijagnostici, o ovom fenomenu, uzrocima njegova nastanka i metodama određivanja ne postoji znanstveni konsenzus. Na temelju pretpostavke da će se metaboličke promjene u podlozi nastanka ventilacijskih pragova odraziti i na krivulji kretanja središnje temperature tijela, postavljena je osnovna hipoteza ovog istraživanja: u progresivnom testu opterećenja pri trčanju na pokretnom sagu, u kontroliranim mikroklimatskim uvjetima, pri određenom intenzitetu dolazi do nelinearnog porasta vrijednosti središnje temperature tijela, koji statistički značajno pozitivno korelira s promjenama u ventilacijskim pokazateljima i može se koristiti u procjeni anaerobnog praga. Ciljevi istraživanja bili su: utvrditi postojanje temperaturnog praga koji se može koristiti u procjeni anaerobnog praga istraživanjem dinamike kretanja središnje temperature tijela pri progresivnom testu s finom gradacijom opterećenja na pokretnom sagu i usporedbom pritom zabilježenih temperaturnih i ventilacijskih pokazatelja ; istražiti statističku značajnost razlika između ventilacijskih i temperaturnih pokazatelja pri progresivnom testu s finom gradacijom opterećenja na pokretnom sagu ; istražiti povezanost dinamike kretanja središnje temperature tijela, ventilacijskih pokazatelja i frekvencije srca pri progresivnom testu s finom gradacijom opterećenja na pokretnom sagu. Uzorak su činila 32 muška ispitanika (18-40 god.), redovito tjelesno aktivna (aktivnosti tipa trčanja, unazad barem godinu dana). Podvrgnuti su progresivnom testu opterećenja na pokretnom sagu (porast opterećenja 0, 5 km/h svakih 30 sek). Pritom su kontinuirano bilježeni ventilacijski parametri (VO2, VCO2, VE/VO2, VE/VCO2) i rektalna temperatura (~8 cm od analnog sfinktera). Ventilacijski pragovi određeni su V-slope metodom. Temperaturni pragovi procijenjeni su prema modelima krivulja i uputama sastavljenim u ovom istraživanju. Prema dinamici rektalne temperature ispitanika tijekom testa opterećenja na pokretnom sagu, opisana su tri različita modela kretanja temperature. Utvrđena je visoka objektivnost procjene drugog (anaerobnog) temperaturnog praga (Cronbach α=0, 941), ali ne i prvog temperaturnog praga (α=0, 693). Za nijedan od pragova nije utvrđena zadovoljavajuća test-retest pouzdanost (ICC=0, 18 i 0, 23 za prvi i drugi temperaturni prag, redom). Utvrđena je visoka povezanost drugog temperaturnog i drugog ventilacijskog praga (r=0, 74, p<0, 001). Nisu nađene statistički značajne razlike između prosječnih vrijednosti temperaturnih (8, 14±0, 87 km/h i 13, 44±1, 69 km/h za prvi i drugi temperaturni prag, redom) i ventilacijskih (8, 35±1, 28 km/h i 13, 09±2, 07 km/h, za prvi i drugi ventilacijski prag, redom) pragova (p>0, 05), iako za drugi prag postoji trend nešto viših vrijednosti temperaturnog u odnosu na ventilacijski prag. Utvrđena je značajna pozitivna povezanost dinamike kretanja temperature tijekom testa s nekim pokazateljima aerobnog kapaciteta (vmax, vAP, FSAP), te visoka povezanost anaerobnog temperaturnog praga s rel. VO2max i vmax (r=0, 62 i 0, 82, redom, p<0, 01). Na temelju rezultata potvrđeno je da u progresivnom testu opterećenja pri trčanju na pokretnom sagu, u kontroliranim mikroklimatskim uvjetima, postoji temperaturni prag, koji statistički značajno pozitivno korelira s promjenama u ventilacijskim pokazateljima i može se koristiti u procjeni anaerobnog praga. Rezultati se mogu iskoristiti kao temelj za razvoj nove metode određivanja anaerobnog praga, praćenjem središnje temperature tijela pri progresivnom testu opterećenja. Povezanost dinamike kretanja središnje temperature tijela tijekom progresivnog testa opterećenja s pokazateljima aerobnog kapaciteta pruža mogućnost razvoja metode za procjenu aerobnog kapaciteta mjerenjem središnje temperature tijela tijekom submaksimalnog testa opterećenja.

temperatura tijela; anaerobni prag; ventilacijski prag; progresivni test opterećenja; trčanje

nije evidentirano