hrvatski

Rano otkrivanje neurorizične djece i uključivanje u rane habilitacijske programe

Perinatalna oštećenja mozga su najčešći uzrok neuroloških odstupanja kod djece. 10% novorođenčadi je perinatalno rizično i osobito podložno oštećenju mozga. Cilj je prikazati projekt praćenja i evidentiranja perinatalno rizične djece i rezultate jednogodišnjeg praćenja visokoneurorizične djece u okviru pilot projekta. Neonatolog već u rodilištu izdvaja visoko i niskoneurorizičnu djecu na temelju anamnestičkih, kliničkih čimbenika rizika i ranog neonatalnog UZ mozga. Ispunjava formular s neurorizičnim čimbenicima i šalje ga elektronskom poštom u Regionalni (visokoneurorizičnu djecu) ili u Županijski centar (niskoneurorizičnu djecu).Roditelji uz informaciju o neurorizičnim čimbenicima i potrebi da se dijete uključi u program praćenja, dobivaju i termin prvog pregleda.Program dijagnostičkih pretraga i opseg praćenja ovisi o stupnju rizičnosti.Za visokoneurorizičnu djecu obuhvaća: neuropedijatrijsko i fizijatrijsko praćenje, praćenje UZ mozga, snimanje spontanih pokreta, EEG poligrafije, vidnih i slušnih evociranih potencijala, po potrebi oftalmološko, audiološko, ortopedsko praćenje. Neuropedijatar prati UZ glave i razvoj kod niskoneurorizične djece i po potrebi proširuje obradu.Djeca s odstupanjem u razvoju odmah se uključuju u habilitaciju.Svi nalazi dobiveni dijagnostičkom obradom vežu se uz podatke o čimbenicima rizika koje je za to dijete poslao neonatolog.Ovim načinom evidentiranja dobiva se mogućnost uvida u sve podatke o neurorizičnom djetetu, a stvara se i registar neurorizične djece iz kojeg će se tijekom praćenja formirati i registar djece s cerebralnom paralizom. Pilot studija trajala je od 1.1.2007.do 31.8.2008.godine i obuhvatila je 170 visokoneurorizične djece rođene u rodilištu Petrova i 150 niskoneurorizične djece rođene u rodilištu Merkur.Prikazujemo ishod 170 visokoneurorizične djece koja su u oviru pilot projekta praćena i habilitirana u Specijalnoj bolnici Goljak. Neuromotorni ishod u dobi 12 mjeseci bio je uredan u 107 djece, 47 je imalo usporen razvoj, a16 djece je imalo odstupanje u smislu neuroloških sindroma prediktivnih za cerebralnu paralizu.Kod 75% djece sa težim neuromotornim odstupanjem UZ mozga je bio patološki.Poremećaj vida je imalo 38 djece, 3 djece sljepoću. Patološki EEG s rizikom za pojavu epilepsije imalo je 14 djece, Westov sindrom 2, febrilne konvulzije 2 djece. Perinatalna oštećenja mozga su neprogresivna, procesi maturacije i plastičnosti uz ranu primjenu terapijskih postupaka mogu dovesti do funkcionalnog oporavka.Zbog toga je važno neurorizičnu djecu rano prepoznati, nadzirati njihov razvoj, u slučaju neurorazvojnih odstupanja rano uključiti u habilitacijske programe.

neurorizična djeca; rana habilitacija

nije evidentirano