hrvatski

Stranac i državljanin: manjine i migranti u Europi nakon 1989. godine

Raspad SSSR-a i Jugoslavije proizveo je 22 nove nacionale države. Nove države državljanstvom uređuju odnose između individue i zajednice ; pritom vlade mnogih država ostavljaju stotine tisuća ljudi bez državljanstva, bez osnovne legalne zaštite. Dihotomiju državljanin/stranac kao centralni problem rad analizira unutar modela koji povezuje koncept državljanstva s konceptima nacionalnosti, stečevinama bivših/prethodnih država te međunarodnim organizacijama. Tko pripada, a tko je isključen kako i zašto iz političke zajednice novih država, temeljno je pitanje rada. Na ta pitanja pokušava se odgovoriti teorijski i analizom slučajeva Estonije, Latvije, Litve, Slovenije i Hrvatske. Rad prati nastanak i promjenu državljanskih i manjinskih zakona i politika te njihovu prilagodbu Europskoj Uniji. Temeljna pretpostavka rada da su modeli državljanstva promatranih država povezani s politikama identiteta u formiranju nacionalne države je potvrđena. Inicijalna dodjela državljanstva u svim je promatranim državama prioritet dala etničkom identitetu i time oblikovala kategoriju 'isključenih', s iznimkom Litve. Druga pretpostavka da će državljanski i manjinski zakoni i politike novih država podržavati europske standarde potvrđena je tek djelomično. Rad dolazi do spoznaje da je na vidljivost manjina u javnosti i prisutnost manjina u političkom životu više utjecala tradicija manjinske zaštite, naslijeđe 'starih' sistema i organiziranost manjina nego pritisak međunarodnih organizacija. Rad završava s preporukama, tj. dobrim praksama naturalizacijske i manjinske politike.

državljanstvo; nacionalne manjine; državljanske politike; manjinske politike

nije evidentirano