hrvatski

Keramički nalazi s arheološkog lokaliteta Burnum-Amfiteatar

Rad Keramički nalazi s lokaliteta Burnum-Amfiteatar kao primarni cilj ima obradu keramičkih nalaza i to na način da se iz nje izvuće što je moguće više podataka za stjecanje kompletne slike o položaju Burnuma u prostorno-vremenskom kontekstu njegova egzistiranja kao i napretka znanosti usmjerene na proučavanje keramičkih arheoloških nalaza. Lokalitet Burnum-Amfiteatar je samo dio kompleksne arheološke cjeline na čijem širem prostoru zbog iznimnih geostrateških karakteristika u blizini rijetkih prijelaza preko rijeke Krke tijekom povijesti nastaju različita naselja. To su prapovijesno naselje na Gradini kod Puljana, zatim rimski vojni kompleks legijskog i pomoćnog logora sa popratnim objektima iz I. st. (kanabe, amfiteatar, kampus i dr.), te naposlijetku rimsko civilno naselje koje je obuhvatilo sva prethodno navedena, a čije se egzistiranje prati od II. do VI. st. S istraživanjem amfiteatra započinje se godine 2003., gotovo 30 g. nakon zadnjih iskopavanja na prostoru legijskog logora. Dosadašnji radovi su osim arhitektonskih podataka o samoj građevini na vidjelo iznijeli i ogromne količine sitnog arheološkog materijala među kojim brojčano prevladava onaj keramički. Bitno je napomenuti da sav materijal dolazi iz burnumske „vojne“ faze i to najvećim dijelom iz prve polovice I. st. kada u Burnumu boravi XI. legija. Za potrebe rada izdvojeno je ukupno 2166 dijagnostičkih ulomaka koji su ovisno o vrsti podijeljeni u 8 keramičkih skupina: Terra Sigillata, Keramika tankih stijenki, Glazirana keramika, Obično stolno keramičko posuđe, Kuhinjska keramika, Skladišno-transportna keramika, Keramičke svjetiljke i Opekarski proizvodi. Svakoj od tih skupina donesene su osnovne karakteristike proizvodnje, a konkretni burnumski materijal, čiji su najreprezentativniji primjerci predstavljeni u katalogu, obrađivan je po tipološko-fabrikatnim principima koji su pak dalje poslužili za njihovo namjensko, kronološko i provenijencijsko određenje. Time su stvoreni preduvjeti za iznošenje konkretnih skupnih zaključaka putem kojih je prepoznata sva važnost keramičkih nalaza u rekonstrukciji cjelokupne slike života određenog lokaliteta. Velika količina materijala ukazuje na vrlo dinamičan život, a njegov repertoar upućuje na odgovore na pitanja o prehrambenim i kulinarskim potrebama i navikama rimske carske vojske, koja je u ovim ranim vremenima nastojala što je više moguće gajiti svoje tradicionalne navike ma gdje da se nalazila. Namjenski prevladava Stolno posuđe (Terra Sigillata, Keramika tankih stijenki, Glazirana keramika, Obično stolno keramičko posuđe) s 46 % primjeraka, nakon čega slijedi ono namijenjeno kuhanju (Kuhinjska keramika) s 30 %. Značajniju skupinu predstavljaju i Skladišno-transportni proizvodi, dok su ostale slabije zastupljene. Provenijencija zabilježenog keramičkog materijala je tipična za prostore koji su se tijekom I. st. nalazili u trgovačkoj domeni Italije i to posebno njezinog sjevernog dijela. To su osim Dalmacije bili još prvenstveno Norik i Panonija na čijim se, Burnumu istovremenim, lokalitetima pojavljuje vrlo sličan repertoar sitnih arheoloških nalaza pa tako i onih keramičkih. Takva je situacija opravdana prije svega ekonomsko-trgovačkim čimbenicima. Stoga očekivano najveća količina materijala u Burnumu potječe s italskog prostora odakle dolaze Terra sigillata, Keramika tankih stijenki, Glazirana keramike, te dio Običnog stolnog posuđa, Kuhinjske keramike i Svjetiljki, ali i određeni prehrambeni proizvodi u amforama, odnosno vino, ulje i masline, s tim da je važno napomenuti da su daleko najzastupljeniji proizvodi sjevernoitalskih radionica. Iz drugih proizvodnih područja dolazi znatno manje materijala i to posebno onog za svakodnevnu upotrebu, od kojeg se pojedini primjerci Kuhinjske keramike pridaju egejskim i sjevernoafričkim, a Tera Sigilate i Keramike tankih stijenki južnogalskim i, što je posebno interesantno, lionskim radionicama. Druga je stvar s prehrambenim proizvodima od kojih vino u amforama u velikoj mjeri dolazi s egejskog prostora, dok s hispanskog dolaze vino, maslinovo ulje i riblje prerađevine, a s istočnomediteranskog samo suho voće. Velika je vjerojatnost da i s dalmatinskog područja dolazi određeni broj keramičkih i prehrambenih proizvoda, no u kojoj količini i što danas još uvijek nije moguće sa sigurnošću tvrditi. Poznato je jedino da iz legijskih radionica u Smrdeljima dolaze opekarski proizvodi, a količinski kriterij bio je argument za lokalno-legijsko podrijetlo pojedinih oblika kuhinjske keramike. Osim tih proizvoda u organizacijskom je smislu, a poznavajući principe vojne logistike, bilo moguće izdvojiti keramičke predmete nabavljane službenim putem (uglavnom je riječ o prehrambenim proizvodima dovoženim u amforama i vjerojatno barem jednom dijelu svakodnevno korištenih keramičkih posuda) te naposlijetku one koje su vojnici bili u mogućnosti svakodnevno kupiti u dućanima smještenima u okolnim kanabama i bližim civilnim naseljima (svi keramički oblici, ali i dio prehrambenih proizvoda). Stalna prisutnost velikog broja vojnika istaknula je Burnum kao izuzetno povoljno trgovačko središte, ali je isto tako sasvim sigurno općenito potakla gospodarske aktivnosti koje su morale imati utjecaja na domorodačko stanovništvo, što je barem jednim dijelom moguće naslutiti usporedbom burnumskog keramičkog, ali i ostalog materijala s onim iz okolnih domorodačkih naselja. Na kraju se moglo zaključiti da je rimski vojni Burnum zbog trenutka, načina i mjesta nastanka kao i zbog tipičnog rimskog/italskog načina života idealno polazište za rješavanje pitanja uloge vojske u formiranju kulturološke slike unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije.

Burnum; rimska keramika; rimska vojska

nije evidentirano