engleski

Ideas on Folk Music in Research and Public Music Practice in Croatia from the mid-19th to the mid-20th Century

Dvije različite ideje o narodnoj glazbi obilježile su istraživanja i hrvatsku glazbenu praksu od sredine 19. do sredine 20. stoljeća. Razdoblja u kojima su bile izražene poklapaju se otprilike s razdobljima pripadanja Hrvatske različitim državno-političkim zajednicama: zemljama ugarske krune i Habsburškoj Monarhiji (od 1868. Austro-Ugarskoj) do 1918. godine, a od 1918. do 1941. Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji). U oba je razdoblja zaokupljenost narodnom glazbom proizlazila iz težnje za stvaranjem nacionalne glazbe kojom se željelo pridonijeti kulturnoj i političkoj emancipaciji Hrvatske unutar državnih zajednica kojima je pripadala. Različite političke okolnosti iznjedrile su i različite ideje o mogućnostima ostvarenja takvih težnji, primjerice ideju o kulturnoj uzajamnosti i političkom zajedništvu južnih Slavena, izraženu u prvom razdoblju, te ideju o obnovi i razvijanju hrvatskoga društva i kulture na zasadama autohtone kulture hrvatskoga sela, koju je u drugom razdoblju promicao nacionalni pokret predvođen Hrvatskom seljačkom strankom. U oba razdoblja ideje o narodnoj glazbi rađale su se, oblikovale i provodile u građanskome krugu, uz uključivanje seljačkoga društvenog sloja u drugome razdoblju. U prvome razdoblju narodna je glazba (naoko) koncipirana šire, obuhvaćajući i stariju i noviju glazbu usmene tradicije, kako seoskih tako i gradskih sredina, dok je u drugom razdoblju poistovjećena sa starijim slojevima hrvatske seoske glazbe. // U prvom razdoblju, na koje je fokusirano ovo izlaganje, ona se, bez obzira na činjenicu da je uključivala i seosku glazbu, temeljila ponajprije na popularnom gradskom repertoaru. To pokazuje i građa Kuhačeve zbirke Južno- slovjenske narodne popievke (1878–1881, 1941) u kojoj takav repertoar prevladava, kao i elaboracije o narodnoj i nacionalnoj glazbi u njegovim teorijskim radovima (Narodna glasba Jugoslavena, 1869 ; Zadaća melografa, 1892 ; Osobine narodne glazbe, naročito hrvatske, 1905, 1908, 1909). U kontekstu ideje stvaranja nacionalne glazbe, a s obzirom na društvenu, obrazovnu i ideološku pozadinu njegova djelovanja, taj je repertoar Kuhaču bio blizak i stoga mu je usmjerio veću pozornost te ga je, bez obzira na kritičnost spram u njemu prisutnih tuđinskih utjecaja, uzeo u obzir u komparativnim analizama na osnovi kojih je ustanovio glavne osobine hrvatskog nacionalnog glazbenog izraza. Ideja o narodnoj glazbi s osloncem ili bar jednakopravnim uključenjem gradske folklorne glazbe provlači se u etnomuzikološkim radovima i u javnoj glazbenoj praksi sve do 1920-ih, npr. u zbirkama Ludvíka Kube (1892, 1893), Vjekoslava Klaića (1893), Vladoja Berse (1906- 1907) i Josipa Širokog (1913–1920), odnosno u repertoaru pjevačkih i tamburaških društava. Zaokret prema starijoj hrvatskoj seoskoj tradiciji kao gotovo isključivoj odrednici narodne glazbe dogodio se tijekom 1920-ih i 1930-ih slijedom promijenjenih političkih okolnosti i negativnih iskustava u novoj jugoslavenskoj zajednici, uslijed kojih se Hrvatska, braneći svoju samobitnost, okrenula svojem najbrojnijem pučanstvu – seljaštvu, pri čemu je i seljačka umjetnost uzdignuta do razine najviših vrijednosti nacionalne kulture. // Two different ideas about folk music gave impact to the research and Croatian music practice from the mid-19th until the mid-20th centuries. The periods in which they came to prominence approximately coincide with Croatia's attachment to different political units: until 1918 to the lands of the Hungarian crown and to the Habsburg Monarchy (from 1867/1868 to the Austro-Hungarian Empire), and between 1918 and 1941 to the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes (from 1929 the Kingdom of Yugoslavia). In both periods the engagement with folk music resulted from the tendency to create national music, by which it was aimed at the cultural and political emancipation of Croatia within the multi- national state entities to which it belonged. Different political circumstances provoked different ideas on the possibilities of implemenation of such tendencies: for example, the idea of the cultural interconnectedness and political togetherness of South Slavs was pronounced in the first period, while the idea of the renewal and development of Croatian society and culture at large, based on the autochthonous culture of the Croatian village, was promoted by the national movement headed by the Croatian Peasant Party (Hrvatska seljačka stranka) in the second period. In both periods, ideas on folk and/or national music were born, formed and put into effect within urban circles, with the inclusion of the peasant social stratum in public music practice during the second period. In the first period, folk music was grasped in a broader sense, encompassing both earlier and more recent music of oral tradition from rural and urban areas, while in the second period folk music was identified with earlier layers of Croatian rural music. The discourse in the paper will take into account the context of political and ideological backgrounds while discussing definitons of folk music in theoretical works by Franjo Ksaver Kuhač (for the first period) and Božidar Širola (for the second period), as well as in their implementations in research (using as examples collections of folk music from both periods) and in public music practice, considering performers, repertoires and ways of their presentations.

ideas about folk music; research; music practice; Croatia; 19th and 20th c.; Franjo Ksaver Kuhač

nije evidentirano