hrvatski

Tema bijega u staroj dubrovačkoj književnosti

Pojam bijega semantički je bogat i mnogoznačan: označava reakciju na teško, neugodno, nerijetko i opasno stanje u kojemu se pojedinac može naći. Bijeg, međutim, ne označava samo iracionalnu reakciju na frustrirajuću situaciju ; bijeg može potaknuti i aktivnu, konstruktivnu reakciju nekog pojedinca na nevoljno stanje u kojem se našao, želju da se nađe zadovoljavajuće rješenje. Tema bijega nije česta samo u književnosti od romantizma naovamo, nego se pojavljuje i u starijoj dubrovačkoj književnosti. Osim u raznim varijantama pastorale, gdje je tema bijega središnja fabularna potka i dominantno obilježje likova, bijeg kao tema ili motiv javlja se i u brojnim drugim književnim žanrovima dubrovačke ranonovovjekovne književnosti, i to kao bijeg u prostoru, bijeg u raznim vremenskim koordinatama, bijeg u vlastitu unutrašnjost, u numinozno, ezoterično. Na reprezentativnim žanrovima i piscima opisana je i analizirana tema ili motiv bijega: u pastorali, komediji (Držić), refleksivnoj lirici (Vetranović), libretističkoj drami (Palmotić), spjevu (Vetranović), epu (Gundulić), religioznoj poemi (Gundulić, Bunić Vučić, I. Đurđević), ljubavnoj lirici ( Bunić Vučić, I. Đurđević) komično-parodičnoj poemi (I. Đurđević), epigramatici (R. Kunić) te je pokazano kakvo značenje u pojedinom djelu starih dubrovačkih pisaca ta tema ima i kakvo značenje zadobiva.

pojam bijega; bijeg u prostoru; bijeg u vremenu; starija dubrovačka književnost; eskapizam

nije evidentirano