hrvatski

Hrvatski jezik danas: od povijesne tronarječnosti do trokuta standard - Zagreb - Dalmacija

Teza je rada da su u drugoj polovici 20. st. urbanizacija i modernizacija Hrvatske, u sklopu čega teku intenzivne migracije u dva glavna smjera - prema Zagrebu i prema obalnim gradovima, proizvele sociolingvističku situaciju u kojoj se više ne može govoriti u tradicionalnim dijalektološkim kategorijama. Povijesno neštokavska područja, kajkavski sjeverozapad i čakavska obala, najurbaniziranija su, najprestižnija, ekonomski najjača, te imaju najveću koncentraciju visokoobrazovnih ustanova i kulturnih industrija. U novim prilikama hrvatski jezični standard našao se pod dvojakim pritiskom: s jedne strane u nj ulaze elementi, primarno sintaktički, iz zagrebačkog vernakulara, nastali hibridizacijom kajkavske podloge i standarda, a s druge se u javnoj sferi i masovnim medijima - zahvaljujući zabavnoj i rock glazbi, uspješnim sportašima i unutrašnjem turizmu, uvelike uspostavila implicitna legitimnost dalmatinskoga regiolekta. Prestižni odnosi bitno su drugačiji nego na početku stoljeća, s nedvojbenim dugoročnim učincima - standardološkim, identitetskim, kulturološkim i sociolingvističkim.

regionalni govori, kajkavsko narječje, zagrebački vernakular, jezični prestiž, popularna kultura,

Rad je u proširenom obliku objavljen, odnosno dostupan na www.hrvatskiplus.org (http://www.hrvatskiplus.org/index.php?option=com_content&view=article&id=880:hrvatski-jezik-danas&catid=38:jezik-lingvistika&Itemid=72)