hrvatski

Prostorna mobilnost i procesi deteritorijalizacije i fleksibilizacije društvenog života

U tekstu se nastoji prostornu mobilnost problematizirati u kontekstu suvremene fleksibilne organizacije društvenog života. Nastoji se pokazati da je ekonomija mobilnosti složen i višeznačan proces u kome migracije ne potječu iz ekonomske nerazvijenosti (kao takve) već iz samog (destabilizirajućeg) razvoja. Također, nastoji se pokazati da migranti, ulazeći u globalne trgovačke, informacijske i proizvodne mreže, učestvuju u (pre)oblikovanju socio-prostornih struktura zemalja, regija ili mjesta – kako onih svoga porijekla tako i onih novog stalnog ili privremenog boravka. Time, oni koji svoju mobilnost zasnivaju na prekograničnim aktivnostima, učestvuju u razgradnji ili relativiziranju ranijeg ekskluziviteta “kontejner društva” kao temeljnog orijentacionog okvira djelovanja. U tekstu se analiziraju raspoloživi podaci o oblicima mobilnosti: unutrašnjim i vanjskim migracijama (koje u novom kontekstu već poprimaju i nove oblike mobilnosti – cirkulaciju, povremenost, privremenost), te raznim vrstama putovanja. Zaključuje se da su suvremeni oblici mobilnosti, kao što su i sami proizvod nestabilnosti, sastavni dio nestabilnosti i fleksibilnosti načina života čovjeka uključenog u tokove “umreženog društva”. Suvremeni oblici prostorne mobilnosti svojom raznolikošću, obimom, brzinom i ustrajnošću proizvode novo društveno i prostorno strukturiranje. Ovo kretanje nudi razne mogućnosti razvoja, budi nove masovne nade, ali i nove strahove – kao što se uvijek događa kada je u pitanje dovedeno ono što je bilo relativno stabilno, poznato i predvidljivo.

mobilnost; fleksibilnost; deteritorijalizacija; transnacionalnost; kontejner društvo; migracija

nije evidentirano