hrvatski

Uporaba svemrežja u uzajamnoj promidžbi turističkog odredišta: Primjer (ne)suradnje Zabiokovlja i Podbiokovlja

Danas su najtraženija odredišta koja pružaju turistima nove sadržaje i doživljaje (Vrtiprah, 2006) te destinacije s jačim i prepoznativljivijim imidžom u očima posjetitelja. Budući da turisti ne gledaju destinacije kroz prizmu administrativnih granica, odredišta se moraju ponašati u skladu s načelom da što je posjetitelj udaljeniji od odredišta, to u očima posjetitelja odredište zahvaća veći prostor. Zbog prostorne ograničenosti destinacije kojom upravlja, svakoj lokalnoj turističkoj zajednici (TZ) u Hrvatskoj najbrži i najjeftiniji način unaprjeđenja imidža i pružanja novih sadržaja jest priključenjem onih sadržaja koji već postoje na prostoru susjednih lokalnih TZ-a. Zahvaljujući svemrežju, lokalne TZ-e danas imaju priliku brzo i jeftino uspostaviti i razvijati uzajamnu promidžbu, te na taj način izravno utjecati na očekivanja i predodžbe turista o odredištu. Unatoč evidentnom postojanju potrebe ali i sredstva za suradnju, slabo je poznato koriste li lokalne TZ-e svemrežje za uzajamnu promidžbu na obostranu odnosno višestranu korist. S ciljem doprinosa popunjavanju navedene spoznajne praznine, ovo istraživanje empirijski ispituje promiču li pojedinačne lokalne TZ-e na svojim mrežnim stranicama one privlačne i prihvatne turističko-ugostiteljske sadržaje koji već postoje van njihova područja, tj. na obližnjem prostoru kojim upravlja neka susjedna lokalna TZ. Kao primjer, istražuju se TZ-e na zemljopisnim područjima Zabiokovlja i Podbiokovlja. Rezultati analize sadržaja sugeriraju u pravilu vrlo lošu uzajamnu promidžbu ponude unutar i između područja Zabiokovlja i Podbiokovlja.

Odredište; destinacija; uzajamna promidžba; svemrežje; turistička zajednica; Zabiokovlje; Podbiokovlje

nije evidentirano