hrvatski

Kontrastivna analiza Nazorovih prijevoda Beccadellijevih i Michelangelovih soneta

U članku autorica polazi od teze o Lodovicu Beccadelliju kao osobi koja je bitnu ulogu odigrala u hrvatskoj književnosti 16. i 20. stoljeća. U uvodu se ukratko prepričava dubrovačka epizoda u nadbiskupovu životu koja je potaknula J. Torbarinu na istraživačke radove, a V. Nazora na prevođenje nadbiskupovih soneta i soneta njegova prijatelja Michelangela. Autorica Torbarinine članke povezuje s Nazorovim prijevodima soneta jer se Torbarina tada prvi ozbiljnije bavio Beccadellijem i tako zainteresirao i Nazora za Beccadellijevu ličnost. Iako je sonete Nazor prepisao od slovenskog pjesnika Alojza Gradnika, autorica utjecaj Torbarininih studija o Beccadelliju kod Nazora vidi i u njegovu romanu Pastir Loda u kojem se spominju renesansni ljetnikovci. U članku se govori o književnim vezama 30-ih i 40-ih godina 20. st. koje su dovele do Nazorovih odličnih prijevoda Beccadellijevih i Michelangelovih soneta. Autorica također analizira prijevode soneta i pokušava ih ocijeniti bilježeći odstupanja od originala i komparirajući ih s drugim prijevodima istih soneta. Na temelju detaljne analize dolazi se do zaključka da je Nazor našao pravu mjeru u odstupanju od originala pa njegovi prijevodi spomenutih soneta i danas mogu biti uzor dobra prevođenja.

J. Torbarina; Michelangelo; Dubrovnik; ljetnikovac na Šipanu; Brocardove freske; prijevodi soneta.

nije evidentirano