hrvatski

Oporavak od afazije u bilingvala i poliglota

Bilingvali, odnosno poligloti su ljudi koji se služe s dva ili više jezika i dijalekata u svakodnevnom životu. Također znamo da je razlika između jezika i dijalekta politička i da nema nikakvu važnost za lingvistička i neurolingvistička istraživanja i praksu. Nadalje, bilingvali ne moraju vladati jezicima savršeno. I zato je potrebno naglasiti da bilingvale ne čine dva monolingvala u jednoj osobi nego su to ljudi koji se služe s različitim jezicima u različitim situacijama. za različite svrhe i s različitim sugovornicima. Na osnovu tih tvrdnji možemo zaključiti da je više od pola čovječanstva bilingvalno, i analogno tome da više od pola pacijenata s jezičnim poremećajima spada u skupinu bilingvalnih afatika. Ali broj slučajeva monolingvalnih i bilingvalnih afatika opisanih u literaturi ne pokazuje pravo stanje stvari (u literaturi o afaziji može se pronaći nekoliko stotina primjera bilingvalne afazije prema nekoliko tisuća primjera (navodno) monolingvalne afazije). Jedno od najvažnijih pitanja u vezi s bilingvalnom afazijom glasi: Da li se cerebralna reprezentacija jezika razlikuje u bilingvala od monolingvala, i ako se razlikuje, na koji način? Veliki broj neurolingvističkih studija nas upućuje da određeni faktori kao što su način usvajanja/učenja jezika i njegova upotreba (implicitna jezična kompetencija nasuprot eksplicitnom metajezičnom znanju) mogu utjecati na njegovu cerebralnu reprezentaciju. Dakle, cerebralna lezija u bilingvalnih afatika može odrediti razlike u simptomatologiji među jezicima koje pacijent poznaje. Ako su dva različita jezika slično narušena, kao što jest često slučaj, korisno je usporediti ozbiljnost određenih afatičnih simptoma između ta dva jezika (npr. gramatičke greške). Takva međujezična ispitivanja bacila su više svjetla na različite jezične manifestacije jednog te istog afatičnog sindroma u dva različita jezika. Na taj se način i pojednostavljeno mišljenje, prema kojem određeni afatični sindrom (npr. Brocina afazija) predstavlja istu vrst grešaka u svakom od jezika koje pacijent poznaje, postupno mijenja. Načini oporavka su također jedan važan aspekt u razmatranju bilingvalne afazije. Zbog različite simptomatologije afazija i način oporavka od jezika do jezika, prije same rehabilitacije potrebno je izvršiti procjenu pacijentovih jezičnih ostataka svih jezika koje je poznavao prije ozljede. Odluka o tome koji će se jezik rehabilitirati ovisi o neurolingvističkoj procjeni i o kliničkim i sociolingvističkim faktorima. Procjena jezika vrši se BAT testovima i zato je potrebno stvarati što više takvih testova (s različitim jezičnim varijantama) zbog što točnije procjene. Sa samom terapijom treba se početi što ranije, a intenzivnost terapije se određuje prema mogućnostima pacijenta. U radu se neprekidno proučava, dijagnostički dopunjava i evidentira način rada, a ne smije izostati ni briga za pacijentovu uspješnu integraciju u društvo.

afazija; bilingvali

nije evidentirano