hrvatski

Antiretrovirusni lijekovi u prevenciji zaraze HIV-om

Prvi uvjerljivi podaci o primjeni antiretrovirusnih lijekova u sprječavanju zaraze HIV-om dolaze iz istraživanja PACTG 076 iz 1994. g. Radilo se o placebo-kontroliranom kliničkom pokusu u trudnica radi sprječavanja prijenosa HIV-a s majke na dijete. Monoterapija zidovudinom je smanjila rizik prijenosa HIV-a za 67, 5%. U svrhu sprječavanja zaraze HIV-om spolnim putem antiretrovirusni lijekovi se mogu primijeniti lokalno u obliku mikrobicita ili sustavno. Primjena može biti predekspozicijska ili postekspozicijska. Placebo kontrolirano istraživanje CAPRISA s tenofovirom u obliku mikrobicidnog gela pokazala je smanjenje rizika prijenosa HIV-a za 50% nakon jedne godine praćenja. U placebo-kontroliranom istraživanju iPrEx je predekspozicijska primjena tenofovira i emtricitibina u populaciji MSM dovela do redukacije zaraze HIV-om za 44%. Niz je opservacijskih istraživanja pokazalo da primjena antiretrovirusnih lijekova u partnera različitog serostatusa sa DIV dovodi do značajnog smanjenja zaražavanja drugog partnera u slučaju kada se primjenjuju antiretrovirusni lijekovi u partnera koji je zaražen HIV-om. Ekološka istraživanja ukazuju da je moguće na populacijskom nivou pokušati spriječiti zarazu HIV-om liječenjem svih osoba koje su zaražene HIV-om.

Antiretrovirusni lijekovi; HIV

nije evidentirano